web analytics
Članci

HRVATSKI branitelj i SRPKINJA iz Vukovara se zaljubili i VJENČALI nakon rata! Evo kako su se dogovorili oko zajedničkog života…

HRVAT BRANITELJ I SRPKINJA ZALJUBILI SU SE I VJENČALI NAKON RATA. OBITELJI IM NISU BILE SRETNE, ALI POMIRILE SU SE S TIM

Rat ih je odveo na suprotne strane, njega na bojišnicu, u obranu, nju u vukovarske podrume. Ni poraće im nije donijelo slične sudbine. On, Hrvat, poratne je godine proveo u Zagrebu, ona, Srpkinja, u Vukovaru. Razlika i trauma napretek. On se vratio u rodni grad, ali, činilo se, malo je izgleda da bi to dvoje išta moglo približiti. Sve do jedne Nove godine i iskre koja je na dočeku počela tinjati.

– Ispalo je da to nije neka prolazna simpatija, počeli smo se viđati, zaljubili se, a na koncu i vjenčali – kaže vukovarski branitelj.

Zapratite na instagramu klikom na link ispod, mnogo bi nam značilo i HVALA OD SRCA:

https://www.instagram.com/official.bih.srb.hr.cg/

– Ne, nije to bilo nalik na uobičajene ljubavne priče i veze. Mnogima se nije sviđalo da se branitelj Hrvat ženi Srpkinjom. Naslušali smo se stvarno svakakvih komentara na obje strane. Ni u mojoj ni u njezinoj obitelji, blago rečeno, nisu bili previše sretni zbog naše veze. Zato smo i odlučili prvo početi zajedno živjeti nevjenčano. Oženili smo se tek nakon dvije godine, kad je supruga ostala trudna. Da nikog ne povrijedimo, uznemirimo, pozvali smo samo najuži krug, a prekrižili smo i mogućnost crkvenog vjenčanja i odlučili se za neutralan teren, obred kod matičara. Malo pomalo svi su se pomirili, ali ključno je bilo kad se dijete rodilo. Bake i djedovi odmah su se zaljubili u unuče i mogu reći da danas imamo normalne obiteljske odnose – kaže Vukovarac koji tvrdi da bi sve ponovio.

Dvostruki blagdani

Svakodnevica u toj vukovarskoj obitelji bogatija je za dvostruke blagdane, katolički Božić slavi se kod njegovih, pravoslavni kod njezinih, a uspješno su prebrodili i odluku u koji vrtić, hrvatski ili srpski, upisati sina.

– Za nas dvoje nije bilo prijepora, vodili smo se isključivo pitanjem što je bolje za dijete. Budući da mislimo živjeti u Hrvatskoj, školovati ga u Hrvatskoj, logičniji izbor bio je hrvatski vrtić – kaže tata.

Sličnu priču mogu ispričati deseci vukovarskih parova u tzv. mješovitom braku. No mješoviti brakovi, baš kako je to učinio i naš par, češće se sklapaju u matičnom uredu nego u crkvi. Ipak, kaže nam Melita Markobašić iz vukovarske župe svetog Filipa i Jakova, poneki stanu i pred župnika.

Među dvadesetak vjenčanja koje imamo godišnje obično bude i po jedno na kojem je jedan od partnera ili druge vjere ili uopće nije kršten. Uglavnom mladenka bude pravoslavka, ali ima raznih kombinacija. Imali smo i slučaj da mladoženja prije samog vjenčanja otkrije da je kršten u Pravoslavnoj crkvi, ispostavi se da ga je potajno kao malog krstila baka – kaže naša sugovornica koja veli da broj vjenčanja općenito pada.

Brojke isto govore i u vukovarskoj župi svetog Josipa Radnika, gdje godišnje vjenčaju desetak parova, triput manje nego krajem devedesetih. – U 2014. nismo imali nijedan miješani brak. Malo je mladih općenito, ove godine smo u župi, recimo, imali 60 sprovoda, a samo četrdesetak krštenja – kaže Snježana Tićac iz župnog ureda župe sv. Josipa Radnika.

Nove generacije

I pod krovom vukovarskog hrama svetog Nikole rijetka su krštenja i vjenčanja. Posljednjih godina vjenčanja bude samo po četiri-pet.

– Mladi su se raštrkali po svijetu, od Engleske do Kanade i Australije, a posljednji mješoviti brak kod nas je sklopljen prije gotovo deset godina – prisjeća se protojerej Dušan Marković.

Onima pak koji su izabrali ostati Vukovar nudi pomirljiviju svakodnevicu, uvjeravaju neki od naših sugovornika, nego što se promatračima čini. Stasaju nove generacije, mladi se ne daju getoizirati, izlaze u sve kafiće, odlaze na koncerte, zaljubljuju se…

– Nisu u Vukovaru samo Hrvati i Srbi, imamo i Mađare, Rusine… Mješovite veze i brakovi sve su manje neka senzacija, život je u Vukovaru normalniji nego što mnogi misle – kaže Siniša Mitrović iz vukovarskog Odjela za društvene djelatnosti, kojemu su civilno društvo, mladi i nacionalne manjine u opisu posla.

(vecernji.hr)