Priča iz JNA: “Služio sam JNA u Brčkom, 1983./84. Marš nam je bio 15 km, do Brezovog Polja”.
Ja sam bio davne 1983/84. U Brčko sam došao iz Tuzlanske kasarne nakon svega par dana provedenih tamo i ostao u Brčkom do kraja vojnog roka. Bio sam u mješovitoj minobacaćkoj bateriji. Bio je vod 82mm i moj 120mm.
Foto: ilustracija
Spavaona nam je bila na zadnjem katu, a ispod nas su bili pješadijski bataljoni. Zgrada prema parku, gdje su kasnije bile ženske imala je početak gradnje negdje u ljeto 84.
Sjećam se da smo na pranje išli isključivo iza ponoći jer tada je bio problem sa pritiskom vode tijekom dana. Budili nas i trčeći u pidžamama smo išli na tuširanje odmah preko puta kantine , neovisno o godišnjem dobu. Tko se sjeća Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu zna koliko je snijega palo u tih dana u Bosni. Na.krugu u Brčkom ga je bilo do koljena a mi smo trčali u pidžamama i onim smeđim natikaćama. Ostalo mi je u pamćenju i jutarnje vježbanje koje je započinjalo komandom preko razglasa a glasilo je otprilike ovako: Komandiri pripremite jedinice za jutarnju telovježbu. Raditi ćemo 3. kompleks prostih vežbi za mokar teren i zimu. Nakon toga je slijedila je pjesma Kokolo grupe Magazin. I tako Kokolo svako jutro godinu dana. Na obuku smo išli pješice na poligon kroz grad po bacače koji su bili u voznom parku. Na poligonu je bio i dio gdje se uzgajalo povrće za potrebe kuhinje. Na izdvojenu stražu se išlo u Krepšić. Tamo je pak bio kerovođa koji je brinuo o psima koji su isto čuvali skladišta brigade i TO. Bila je tamo i svinjogojska farma i stažo veterinarske struke koji se brinuo o svinjama koje su isto bili namijenjene našoj prehrani. U osnovi kad smo bili đombe izdvojena straža od tjedan dana nam je bio G.O kupanje i TV kad hoćeš. To ljeto sam zadnjih tjedan dana olimpijskih igara u LA proveo na straži i gledao sve što se moglo..Hranu su nam vozili iz kasarne, a jednom dnevno je dolazio i dežurni oficir zajedno sa klopom u provjeru. Nekima je bilo dosadno ili su se grebali za viši čin pa su dolazili u 2-3 u noći ,pa uzbuna i postrojavanje straže.. Kada je kasarna bila pod uzbunom onda je većina jedinica imala zborno mjesto u Krepšiću pa smo pješice marširali po noći do Krešpića. Kada smo kod marševa, najduži je bio za svaku klasu do Brezovog Polja cca 15 km u jednom smjeru. Tamo se išlo na pješadijsku obuku forsiranja rijeke, pa natrag u kasarnu. Još se išlo pješice i na streljanu na bojevo gađanje. Najviši čin u kasarni je tada bio potpukovnik, pa kad je prijatelju iz Kikinde stigao stric ili ujak iz Beograda sa činom generala u posjet nastala je pomutnja u cijeloj kasarni. Vojne policije nije bilo, rijetko je dolazila patrola iz Tuzle pa se vikendom formirala patrola od vojnika iz kasarne koja je dežurala u Brčkom i provjeravala zabranjena mjesta. Tamo su uglavnom nalazili oficire u civilu. Izlazilo se uglavnom u centar na Korzo ili u Hotel Galeb. Bilo je i kino u centru . Eto uskoro će 40 godina, ali je dosta toga ostalo u sjećanju.