Mostarski “Soko”. Šta je sve proizvodio ovaj gigant? (FOTO, VIDEO)
Mlađim, poratnim generacijama uglavnom nije poznato da je ne tako davno u Mostaru egzistiralo poduzeće koje je u deset radnih objedinjavalo više od 20 osnovnih organizacija udruženog rada sa ukupno 7.000 uposlenika. U sklopu tog giganta koji se zvao „Soko“ proizvodili su se zrakoplovi, helikopteri i različiti drugi proizvodi metalske industrije.
Mostarski „Soko“ je 1957. godine izradio prvi prototip mlaznog zrakoplova „Galeb“. Zrakoplov je u potpunosti bio izrađen u ovom poduzeću i preletio je Mostar u lipnju 1961. dok je njegov prvi zvanični let upriličen na aerodromu u Batajnici 9. srpnja 1961. godine. Svjetskoj javnosti „Galeb“ je prezentiran od 7.-16. lipnja 1963. na zrakoplovnom salonu u Parizu.
U međuvremenu za manje od godinu dana u studenom 1962. sokolovi radnici su izradili prototip još jednog zrakoplova nazvan „Kraguj“. Serijska proizvodnja „Kraguja“ i više tipova „Galeba“ započinje 1964. da bi već iduće godine započela i serijska proizvodnja novog proizvoda-zrakoplova „Jastreb“. Vremenom se izrađuju nove, poboljšane verzije spomenutih zrakoplova te se 1974. završava prototip zrakoplova nazvanog „Orao“. Kasnije se počinju proizvoditi motorne jedrilice koje su služile za obuku pilota te različiti školsko-borbeni tipovi zrakoplova, a od 1961. startalo se s proizvodnjom helikoptera po engleskoj i kasnije francuskoj licenci. Što se na koncu desilo sa poduzećem „Soko“?
Prema svojevremenom kazivanju generalnog direktora „Sokola“ s početka 80-tih godina prošlog stoljeća Damjana Rotima ovaj gigant hercegovačke metaloprerađivačke industrije doživio je svoje zlatno doba u razdoblju od 1970. do 1982. godine. Tada su sklopljeni brojni unosni poslovi, plaće radnika bile su dobre, brojni djelatnici su nakon kraćeg vremena dobili stanove te je gledano u cjelini poduzeće „Soko“ u dobroj mjeri bilo zaslužno za ubrzani razvoj grada Mostara. Problemi su nastali kada su tadašnji politički moćnici donijeli odluku da po istom modelu „Soko“ razvije i cijelu Hercegovinu. Sukladno toj odluci otvaraju se nova sokolova postrojenje na području brojnih uglavnom slabije razvijenih hercegovačkih općina.
Nagla ekspanzija je u materijalnom i kadrovskom smislu iscrpila poduzeće „Soko“ koje je počelo stagnirati u poslovanju, a nedugo potom i ostvarivati prve gubitke. Istinska kriza nastala je 1988. godine kada SOUR „Soko“ počinje ostvarivati iznimno velike gubitke i kada je bilo vidljivo da neće biti lakog oporavaka. Već tada pojedine članice izlaze iz sokolovih okvira kao što je širokobriješki „Feal“ čiji su radnici referendumom donijeli odluku da ubuduće posluju kao samostalna radna organizacija.
Od 422 radnika čak njih 417 je podržalo tu odluku. Vremenom su iskazali interes za udruživanje s mostarskim „Aluminijem“. Međutim, stagnacija Sokola počinje 1979. godine kada je ovaj gigant „pocijepan“ na civilni (SOUR „Soko“ sa 3.529 radnika) i vojni dio (RO Zrakoplovstvo sa 3.385 uposlenih), što je uz početak političkih previranja kako u tadašnjoj državi tako i na globalnoj sceni samo ubrzalo propadanje ovog nekadašnjeg hercegovačkog giganta.
U međuvremenu na naplatu dolaze dugovanja i krediti zahvaljujući kojima su otvoreni novi pogoni po Hercegovini, a daljnja opskrba inozemnog tržišta bila je moguća samo uz modernizaciju proizvodnje za što tada nije bilo realnih mogućnosti. Kvalitetniji i učinkovitiji nastup na međunarodnom tržištu nije uspjela izboriti ni istraživačko-razvojna institucija koja je u tu svrhu osnovana 1987. godine kada je djelovala pod nazivom „Institut zrakoplovnih tehnologija Soko“.
Konačnu propast poduzeća donosi rat nakon kojeg se ponovno pokušala pokrenuti proizvodnja, ali koja je bila miljama daleko od nekadašnjeg sjaja. Nekolicina preostalih iskusnih inženjera i inovatora po završetku rata konstruirala je mali zrakoplov i pokrenula proizvodnju autobusa pokušavajući na taj način potaknuti tada prisutnu međunarodnu zajednicu da uloži financijska i materijalna sredstva za kakav-takav oporavak proizvodnje.
Nažalost, sve to bilo je bez većeg uspjeha. Kako bi se barem dijelom iskoristili postojeći objekti i prostrane hale, Gospodarska komora Herceg-Bosne donosi odluku da se međunarodni sajam gospodarstva održava u okviru poduzeća „Soko“. Naime, zbog ratnih i poratnih dešavanja te nedostatka infrastrukture u razdoblju 1994.-1997. godina spomenuti sajam održavan je u Neumu, u okviru postojećih hotela.
Osim stare slave i pohabanih proizvodnih hala od Sokola su ostali radnici od kojih su pojedini zahvaljujući stečenom iskustvu otvorili privatne obrte u vidu različitih bravarija, stolarija i sl. Nije zanemariva ni činjenica da se brojni sokolovi djelatnici zahvaljujući životnom i radnom iskustvu stečenom u ovom mostarskom kolektivu, uz vlastite ambicije i predispozicije danas nalaze na vodećim mjestima na županijskoj, entitetskoj i državnoj razini. Tako barem u simboličkom smislu možemo ustvrditi da mostarski „Soko“ i dalje leti…
VIDEO: