Kao malog, čuvala me nena Zulejha. Često sam je vidio kako klanja, pa sam i ja počeo da isto to radim, iako sam pravoslavac. Evo šta mi je rekla kad je to vidjela! (FOTO)

Sjećam se, kao da je juče bilo, kada me je nena Zulejha čuvala, dok su roditelji bili na poslu. Bila su to dobra, stara vremena, osamdesetih godina.

Nena Zulejha je bila stara, ali divna i okretna žena. Njen suprug Halil, bio je pravi gospodin i šaljivdžija. Nikada se kod njih nije moglo doći a da te ne počaste svim i svačim. Keksovi, sokovi, kolači, uvijek je toga bilo kod njih.

Obzirom na to, kao što rekoh, da su mi roditelji radili u firmi a živjeli smo u stanu, nije imao ko da me čuva, pa mi je nena bila dadilja, dok su mama i tata bili na poslu. Iako smo mi srpska porodica, mi nikada njih nismo gledali kroz prizmu Bošnjaka, muslimana, kao uostalom što nismo nikoga.

Nena je često klanjala u drugoj sobi, ali ja to kao dijete nisam razumio u potpunosti. Pitao sam se zašto to ona radi i nisam imao osjećaj za molitvu.

Nakon nekog vremena, počeo sam da imitiram nenu ali kad sam nasamo. Jedne prilike, odlučio sam da joj pokažem kako ja to radim. Imitirao sam je pred njom, da bih vidio šta bi mi rekla na to, očekivajući da ću dobiti pohvale. Međutim, u jednom trenutku ona je vidno preblijedila…

“Šta to radiš, sine dragi? Ko ti je rekao da to radiš?”

Očekivao sam da će mi reći hvalospjeve, da će me pohvaliti, međutim, vidio sam da to njoj nije odgovaralo, te je nastavila.

“Ti si, sine mili, pravoslavac, ti ovo ne smiješ da radiš, ovo nije za tebe. Srbi se mole na drugačiji način, ovo je muslimanska molitva. Ti to ne razumiješ sada, ali shvatićeš vremenom, kad odrasteš i nemoj ovo više da ponavljaš, moli te tvoja nena Zulejha.”

Ovu priču sam prepričavao bezbroj puta, prosto je nevjerovatno da je ona tako odreagovala. Bio sam ispočetka ljut na nju, osjećao sam se poniženo, ali vremenom sam shvatio zašto mi je to rekla i nemam riječi kojima bih opisao veličinu te žene.

Neno, hvala ti za sve!