HEROJ PAO U ZABORAV! Đuro iz Nevesinja je ’92. godine, od sigurne smrti spašavao bošnjačku djecu i prebacivao ih na slobodnu teritoriju! (FOTO)
Đuro Ivković, rođen 1934. u mjestu Drežanj, opština Nevesinje. Prije rata i u ratu radio kao policajac u Nevesinju. Nakon rata penzioner. Preminuo od posljedica moždanog udara 17. maja 2008.
Nagrada Duško Kondor za građansku hrabrost dodjeljuje se Đuri Ivkoviću posthumno zato što je:
Iako svjestan rizika kojima se izlaže, manifestovao je građansku hrabrost kada je u julu 1992. spasio sigurne smrti tri dječaka iz porodice Ćatić: Irfana, 11 godina (1980.) Džemala, 12 godina (1979.) i Dženisa, 8 godina (1984.) iz zatočeništva u podrumu policijske stanice Nevesinje i organizovao njihovo prebacivanje na sigurnu teritoriju..
Iako svjestan rizika kojima se izlaže, manifestovao je građansku hrabrost kada je u julu 1992. spasio sigurne smrti šestomjesečnu bebu i djete od tri godine Nure Mičijević iz zatočeništva u podrumu policijske stanice Nevesinje i organizovao njihovo prebacivanje na sigurnu teritoriju.
Iako svjestan rizika kojima se izlaže, manifestovao je građansku hrabrost kada je u julu 1992. spasio sigurne smrti Nuru Mičijević i omogućio joj prelaz na sigurnu teritoriju, gdje je pronašla svoju šestomjesečnu bebu i djete od tri godine.
Iako svjestan rizika kojima se izlaže, manifestovao je građansku hrabrost kada je u julu 1992. spasio dvije nene iz zatočeništva u podrumu policijske stanice Nevesinje i organizovao njihovo prebacivanje na sigurnu teritoriju.
Iako svjestan rizika kojima se izlaže, u junu i julu 1992. organizovao je i izveo spašavanje više prognanih, nenaoružanih civila, koji su bili zatočeni u stanici milicije u Nevesinju i okolnim logorima u istočnoj Hercegovini.
Iako svjestan rizika kojima se izlaže, od prvog do poslednjeg dana rata uspješno je slijedio svoj stav da je „u ratu najvažnije sačuvati obraz i porodicu“.
I pored svega, Đuru niko nigdje ne spominje i o njegovom herojskom podvigu se skoro nikako ne zna!
Ne smijemo dozvoliti da ovaj čovjek padne u zaborav!