HEROINA SREBRENICE Bolničarka Rada je u toku rata spašavala Bošnjake! Ubijena je na svirep način!
O Radi Milanović, bolničarki iz Srebrenice, i danas svi imaju samo riječi hvale. I Srbi i Bošnjaci. Kao i svaki ljekar i medicinski radnik, tako se i ova humanitarka velikog srca trudila da svoj posao obavlja profesionalno i najbolji način.
Bila je uvijek tu za svoje građane, da im pruži adekvatnu pomoć i da im pomogne kada god je to neophodno. Nikada ljude nije dijelila po vjeri i naciji, uvijek se trudila da baš svakome izađe u susret. Rada Milanović je rođena 1937. u mjestu Murtenica u opštini Nova Varoš u Srbiji a u Srebrenicu je došla 1962. godine zbog posla. U Srebrenici je upoznala i svog budućeg supruga Dragomira Milanovića iz Bosanske Crvice (Skelani), udala se i u braku rodila troje djece – dva sina i jednu kćerku. Djeca su danas odrasli ljudi, žive na različitim mjestima a suprug Dragomir je preminuo 2014.godine. Rada je nažalost poginula tokom rata ali o njenim herojskim djelima i danas se govori.
Mnogi Bošnjaci, ali i Srbi, u aprilu 1992. godine su otišli iz Srebrenice. Oni što su ostali krili su se u kućama i nisu izlazili bez prijeke potrebe.
Ramo Kadrić je tog aprilskog jutra 1992. godine došao na posao da, kao i uvijek, razvozi hljeb. Pred pekarom na ulazu u grad sa istočne strane dočekala su ga tri policajca i dobrovoljca iz Srbije koji su ga pod prijetnjom smrti natjerali da pjeva nacionalističke pjesme. Zahvaljujući Radi Milanović kao i veterinaru Miletu Janjiću, uglednim srebreničkim Srbima, Ramo je ostao živ.
“Urlao sam na sav glas pjevajući da me ne ubiju. Odvezli su me na gradski trg i predali Arkanovcima, da me ubiju. Ja sam već bio polumrtav od straha.” Ramo je ispričao kako je u tom momentu došao Mile kojeg je ranije poznavao. On se sa njima ubjeđivao i svađao, te su ga srpski dobrovoljci jedva oslobodili. U tom momentu pojavila se i čuvena Rada koja je povezla Ramu u stan i pomogla mu da se sakrije.
– Ta žena Rada Milanović, koja mi je sa njim pomogla, odvela me u svoj stan. Tu sam prenoćio i ona me ujutro odvezla do pekare gdje sam našao svoj kamion. Ispratila me je iz grada mojim autom koje sam joj dao. Tako sam se vratio u selo. Čuo sam kasnije da je poginula. Teško mi je i žao zbog toga i danas što nisam imao priliku da i ja njoj pomognem i spasim je jer sam čuo da su je ubili naši“, rekao je Ramo za Deutsche Welle (DW BIH).
U maju 1992. mnogi su Srbi pod prijetnjama bivaju primorani da napuste grad Srebrenicu, ali među desetak civila koji odlučuju da ostanu, bila je i medicinska Rada Milanović. Odlučila je da ostane zbog svojih pacijenata jer “Hipokratova zakletva ne smije da se krši”, govorila je često Rada. Silno je željela da ostane u Domu zdravlja i pomogne svakome kome je pomoć bila neophodna. I bilo je uzalud kada je rođak Miloš Nikolić 6. aprila 1992. godine Milanoviće u njihovoj kući molio da se sklone iz Srebrenice, jer je “ludost ostati”, kako je to Rada htela. – Bila je svjesna opasnosti ali je bila isuviše plemenita: ostala je zbog svojih pacijenata, rekao je Miloš.
Radila je danonoćno i spasila tako veliki broj života. Nije znala za pauzu, odmor ili predah. O njenoj humanosti i danas govore i pričaju mnogi Bošnjaci. Liječila je i pomagala djeci i starcima, pa čak i muslimanskim borcima, svima kojima je pomoć bila potrebna. Ljude nikada nije razdvajala po vjerskoj i nacionalnoj osnovi, svi ljudi su joj bili jednaki.
Ipak, nacionalisti zadojeni mržnjom, jednako podli kao i oni koji su željeli ubiti Ramu Kadrića, u Radi su videli samo jednu Srpkinju. Bošnjački vojnici su je zatočili u logor u centru Srebrenice gdje je bila izložena nezamislivim psihičkim i fizičkim torturama. Nije im bilo važno to što je upravo ova žena spasila veliki broj života, kako Srba tako i Bošnjaka, prije i tokom rata.
Pripadnici 28. divizije Armije BiH zarobili su je i odveli na Zalazje gdje je ubijena nožem na izuzetno svirep način.
Iako se zna da je Rada ubijena na Zalazju 12. jula 1992. zajedno sa velikim brojem srpskih civila i zarobljenika, ona se dugo nalazila na spisku nestalih. Njeni posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice 2010. zajedno sa još deset mještana nakon čega je i sahranjena. Imala je 55 godina kada je ubijena. Na parastosu srpskim žrtvama u Zalazju 2019. se pojavio i Bošnjak Ibran iz Srebrenice. – Imam moralnu obavezu po Božijem i ljudskom zakonu da odam počast ljudima koji su ovdje bili zarobljeni i nakon zlostavljanja brutalno ubijeni, a ubli su ih nažalost, pripadnici mog naroda. Došao sam da odam počast i medicinskoj sestri Radi koja je najpre zatvorena pa dovodena ovde i likvidirana. Ja nemam pravo isticati svoje, a nipodaštavati tuđe žrtve i ovdje sam došao da odam počast. Nadam se da će me ljudi shvatiti jer ko ne zna saosećati u tuđoj boli ne može govoriti ni o svojoj – poručio je medijima ovaj veliki čovjek.- Rada je pomagala svakom kome je stigla, bila je duša od žene. To znamo svi koji smo bili u Srebrenici u vrijeme rata, koliko je života samo spasla, i dječijih i ostalih građana, rekla je o ovoj ženi i Suada iz Srebrenice. Za ubistvo bolničarke Rade niko nije odgovarao!