FRA ZLATKO SIVRIĆ USTAŠAMA: “Ili me pustite da odvedem Srbe iz zatvora, ili pucajte u mene!” (FOTO)
Kada je jedno srpsko selo s Pologa opustošeno a mještani odvedeni u logor u Širokom, odakle su trebali biti deportirani dalje, u logore ili jame, to ne znamo, Fra Zlatko Sivrić je osedlao svog konja, prekrstio se, izmolio se za pomoć onome kome se čitav svoj život molio, dojahao je do u grad polagano, vjerojatno misleći da moli svoju posljednju krunicu.
Vjerojatno se pitao što čini i koja sila ga na to goni, i tko zna što mu je sve tog dana prošlo kroz glavu, kad je u sebi osjetio istinski Kristov poziv. Sjahao je ispred podruma koji je bio pretvoren u zatvor za Srbe. Predstavio se čuvarima i potom zatražio da ga se pusti unutra. Možemo li zamisliti reakciju Srba, pravoslavaca, kad je njihov katolički svećenik koji inače ispovjeda njihove sumještane katoličke vjere, one koji su ih izdali ili prešutjeli, što iz straha što iz oholosti, kada su ga ugleda?
Sivrić potom poziva sve zarobljene Srbe da krenu za njim. Učinio je to zgrožen zločinom koji će ustaške vlasti učiniti nešto mjeseci ranije – Na Pologu su streljalio nekoliko Srba iz Mostara i bacili ih u jamu. Fra Sivrić svoje župljane nije dao u smrt.
Čuvarima zatvora na izlazu rekao je da ga puste ili da pucaju u njega a to isto je ponovio pred ustaškim i talijanskim časnicima koji su ga gledali kako iz zatvora, u centru Širokog jaše prema istoku i kako za njim pješice hodi kolona zarobljenih, preplašenih Srba, mještana Širokog: “Ako mislite pucati u njih prvo pucajte u mene” – kazao je pripadnicima ustaške vojske.
Da su ga ubili Sivrić bi danas na svjetskoj razini bio slavljen kao Maximilijan Kolbe, poljski franjevac koji je u Aushwitzu tražio da se njega strelja umjesto Židova koji je stajao pred njim. I kojeg su taj dan bili prozvali na streljanje.
No nisu ga ubili. Scena koja se potom dogodila bila je apokaliptična.
Franjevac jaše konja kroz Široki, cijevi, strah, ljudi koji šute, za fratrom skupina zarobljenih Srba pješice i preplašeno korača kroz grad.
On je jedini njihov jamac života. Njihov anđeo Gabrijel.
“Mrske Srbe na koje je tek bio objavljen Pavelićev ustaški izlove” gledaju ustaški vojnici.
I nitko ne opuca niti metak, niti jednom od njih.
Ta filmska scena govori nam dvije stvari:
Sivrić je bio hrabar čovjek, istinski franjevac, istinsi sluga Kristov, zbog Krista spreman i u smrt.
Znao je koliki je utjecaj franjevaca u Širokom, taj utjecaj iskoristio je u najhumaniju svrhu u koju ga je mogao iskoristiti – u spašavanje života drugih.
Fra Zlatko je preminuo 1980. godine u 88. godini života, u Širokom Brijegu.
