FOČA: Komšija Lazo, Srbin, u ratu spasio moju nenu, da bi četnik, držeći pušku uperenu u njega rekao: “Kakav si ti Srbin, braniš Turke!” (FOTO)

U selu Gudelj kod Foče je od davnina bilo tako. Živjeli u bratskoj slozi i ljubavi. Pomagali se i držali u volji i nevolji, nikad niko nije pitao ko se kako Bogu moli, niti je kome to smetalo.

Ti odnosi su građeni i na njih se pomno pazilo od pamtivijeka. Dijelili smo i čašu vode, a moglo je doći do spora i međusobne svađe između muslimana ili Srba ponaosob, nikad nisu muslimani i Srbi međusobno se svadili.

Ako se, kao dijete, potučem sa muslimanom, moja majka nije pridavala nekog velikog značaja ali ako sam se posvađao ili potukao sa Srbinom, čekale su me batine kod kuće.

Bilo je, naravno, i na nesreću, i prije ratova i zla, ali nikad ni u tim smutnim vremenima nikome nije pošlo za rukom da nas zavadi i podijeli po tom najosjetljivijem, nacionalnom, vjerskom šavu.

U Drugom svjetskom ratu su muslimani štitili Srbe kada bi naišli Italijani, ustaše ili neka druga neprijateljska formacija koja je prijetila da im naudi a Srbi su branili komšije muslimane ako bi naišli četnici.

Sjećamo se i pamtimo djelo komšije Laze Pejovića, nesumnjivo u tom času najuglednijeg i najuticajnijeg čovjeka u selu.

Negdje 1942. godine, banuli su četnici i počeli redom zlostavljati i pljačkati muslimane. Lazo je, čuvši vrisku i zapomaganje, odmah dotrčao na mjesto zlostavljanja. Dotrčao je i zatekao četnika koji zlostavlja moju nenu, očevu majku Hatidžu, stavio joj cijev pod grlo i tražio dukate. Lazo je dreknuo na njega da ostavi ženu na miru a on okrenu pušku na njega i reče mu: “Kakav si ti Srbin, braniš Turke?” Lazo ga je preduhitrio, opalio iz oružja i ubio ga na pragu.

Nedugo nakon toga, došli su Nijemci po Lazu da ga vode u zarobljeništvo. Priča se da je i završio tamo u njemačkom logoru a svoju familiju, dvoje nejake djece, Todora i Bosu, nije ostavio u amanet Srbima, nego mojoj neni.

Iz knjige “Rat i mir kapetana Reka”, Budo Simonović