Banjaluka 1987. “Prelazilo se sa ljetnog na zimsko računanje vremena, sa 3:00 na 2:00 a ja NA DEŽURSTVU!”

Dok sam bio na obuci u Banjaluci u oktobru 1987. bio sam jedan od onih baksuza koje je zapalo da budu na straži ili požarstvu u noći sa subote na nedjelju kad se prelazilo sa ljetnog na zimsko računanje vremena.

Ne znam jesam li se kome zamjerio i koje pravio raspored, ali uglavnom bio sam na požarstvu od 2 do 4. A pošto se pomjeralo vrijeme sa tri na dva, dobio sam dodatni sat. Šta ću sudbina, zapalo me, odstajao sam i taj sat u auto bazi gdje sam bio raspoređen. Svi duže spavaju, a ja duže požarstvo. Peh, pa to ti je. Odem poslije u prekomandu na karaulu na mađarskoj granici. Dođe proljeće 1988. i ponovo pomjeranje sata. I ja ponovo na straži u terminu od dva do četiri, ali ovaj put umjesto da budem dva sata bio sam samo sat. Nevjerovatno. Ne vjerujem da je negdje u mom kartonu bilo zapisano da sam bio tri sata na straži (požarstvu) pa da mi sad vojska vraća taj sat. Mogao sam ne biti na straži, ali sam ipak bio. Nisam bio ništa više raja sa dežurnim koji je to veče pravio raspored od bilo kojeg mog druga koji je bio na rasporedu za ta 24 sata. Sudbina opet. Ima ta neka kosmička ravnoteža ili Božije davanje. Ipak sam drugu Crnogorcu koji je to veče bio dežurni platio veliki eurokrem kao znak zahvalnosti. Valjao mi je!

Drug Nedim Šljivo