ANEGDOTA: “Uzbuna! Napad na karaulu!” Mi smo pod punom ratnom opremom istrčali u rovove!

Karaula BESKO!!! Pročulo se da stiže GINA, ali niko ništa nije znao kada i gdje. Uglavnom smo se spremali, uvježbavali i vrijeme provodili na jednoj osmatračnici sa koje se vidio put koji je vodio na karaulu.

Ni ptica nije mogla neprimjećena proletjeti. Bili smo najbolja karaula, pa smo pretpostavljali da će od nas tražiti više nego od drugih. Starješina nam je bio opasan i znali smo da ako slučajno ukakimo motku da smo debelo NAJEBALI. Starješina se tih dana nije udaljavao sa karaule. Malo je izgledao zabrinut. Nije znao šta će tražiti od nas i šta smo mi to sve uspjeli naučiti. Odjednom je dotrčao stražar i povikao: “VOZILA!!!” Karaula nam je uvijek bila sređena, tako da se nismo brinuli oko toga. Čistili smo naoružanje i na brzinu ga sastavili. Kad su napokon banuli, nas je starješina postrojio i predao raport. Bili su to pukovnici (Niška Armijska Oblast) i malo su se udaljili sa starješinom od nas. Mi smo se dogovarali da damo sve od sebe (ako treba svrnuti i papke) pa kako bude. Odjednom je starješina povikao: “UZBUNA… NAPAD NA KARAULU!!!” Mi smo utrčali na brzinu u karaulu, i pod punom ratnom opremom istrčali u rovove koji su bili iskopani oko karaule. Bili smo raspoređeni po odjeljenjima. Pukovnici su samo posmatrali. Jedni su ušli u karaulu, a jedni su sa nama razgovarali o našim dužnostima u slučaju napada. Naš starješina je uvijek bio “kurčevit, smrknut”, a taj dan ga nismo mogli prepoznati. Nekako se izgubio (nama drago)!!! Po njihovom naređenju nas je postrojio u Brezovu hladovinu. Onaj što je ulazio u karaulu nam se obratio: “Dosad ste bili dobri. Vidio sam u klubu da imate lijepo napisane granične incidente. KO IH OD VAS ZNA!? Samo smo ih sve znali od A-Ž ja i Puž Dragan, ostali tek pokoji. Ali, svi digosmo ruke, sramota nedići. Dragan je bio treći (zdesna na lijevo), a Pukovnik je gledao jednog po jednog. Prošao je Dragana, a između nas je bilo petnaestak vojnika. Strepili smo na koga će. Kad je napokon pogledao u mene, ja sam trgnuo ruku nazad, a on jedva dočekao: TI VOJNIČE!!! Momci su odahnuli jer su znali da ja to znam. Malo sam “navukao” Pukovnika!!! Ja sam malo pogledao u našeg St. Vodnika, a on, međutim, nije imao ništa za dodati. Pukovnik je bio zadovoljan sa našim znanjem i sačinio je izvještaj o našoj spremnosti. Mi smo se vratili u karaulu, a Pukovnici su se udaljili. Starješina nam je rekao da smo bili odlični i da smo se dokazali kao najbolja karaula. Mi smo se osjećali ponosno i zadovoljno, jer smo uspjeli izdržati ispit i dokazati našu vrijednost.

Nakon toga, stiglo je još nekoliko ispitivanja, ali svaki put smo uspijevali pokazati našu spremnost i stručnost. Starješina se počeo ponašati drugačije prema nama, postao je više razumljiv i počeo je razgovarati sa nama kao sa ravnopravnim vojnicima. Bilo nam je drago da smo uspjeli promijeniti njegovo mišljenje o nama.

Nakon nekoliko mjeseci, stigla je informacija da se GINA stvarno približila našoj karauli, i da se očekuje napad. Mi smo se ponovo spremili, uvježbavali i bili spremni za svaku eventualnost. Kada je napad stigao, mi smo se borili hrabro i uspjeli odbaciti neprijatelja. Starješina nam je rekao da smo se pokazali kao najbolja karaula i da smo se dokazali kao odlični vojnici. Mi smo se osjećali ponosno i zahvalno što smo mogli dokazati svoju vrijednost u teškim trenucima.

Rajko Kuzmanović Sole