Dalmatinski biskup, monsinjor C. Bezmalinović, služio Božićnu misu/liturgiju za pravoslavne vjernike! Zbog toga je dobio pohvale. (FOTO)
Tadašnji hvarsko-bračko-viški biskup mons. Celestin Bezmalinović (1912.-1994.) još 7. 1. davne 1969. godine u hvarskoj katedrali služio božićnu svetu misu pravoslavnim vjernicima.
Dogodilo se to na katolički praznik Sveta tri kralja u drevnoj hvarskoj katedrali, staroj osamsto godina. Biskupu, monsinjoru Celestinu Bezmalinoviću, – kada je izašao pred oltar započeti službu Božju, učinilo se da je crkva punija nego inače. Kasnije u toku čitanja evanđelja primijetio je u nekoliko mahova da se jedan dio prisutnih, i to onih što su stajali sa strane, križa sa tri prsta, a ne cijelom šakom.
– To su gosti iz Beograda i Srbije! – došapnuo mu je u pogodnoj prilici kanonik – pravoslavci!
Malo zatim, za vrijeme uobičajene propovijedi, biskup se ponovo sjetio hvarskih gostiju.
– Ja danas vidim među vama i našu braću pravoslavce, koji su došli u Hvar na zimski oporavak. Ja znam i zašto su se oni okupili u ovom hramu. Na današnji naš blagdan pada i njihov Badnji dan. Radostan sam što ih mogu pozdraviti na taj praznik koji proslavljaju daleko od svojih domova. Ja ih zato pozivam da se sutra, na pravoslavni Božić, ponovo okupe ovdje, služit ću još jednom misu za njih!
Neki to i danas smatraju nezamislivim, bez obzira na dugotrajno i deklarativno zauzimanje za ekumenizam, i što su mu na tom lijepom činu u ono doba osobno čestitali tadašnji šibenski biskup mons. Josip Arnerić (1912.-1994.), pa i šibenski pravoslavni vladika Stefan Boca (1916.-2003.).
Možda najbolje prevladavanje ratnog stanja i povratak u normalan način života oslikava kultna televizijska serija “Naše malo misto”, redatelja Daniela Marušića, nastala po scenariju Miljenka Smoje. Sjetimo se samo te liberalizacije prema zapadu i procvata turizma u Dalmaciji nakon Drugog svjetskog rata, dakle, s vremenom su “najljući neprijatelji” postali najdraži gost.
Bilo je to vrijeme kada se, unatoč zimi, u otočnoj turističkoj metropoli odmaralo više od 150 umirovljenika iz raznih krajeva Srbije. Neki od njih bili su na misi i dan ranije, kada ih je biskup Bezmalinović pozvao da dođu i sutradan, na pravoslavni Božić, da će služiti misu za njih.
To slavlje su uveličali i mnogobrojni hvarski katolici, da bi biskup u toj prigodi citirao sv. Pavla govoreći “Nema više ni Grka, ni Jevreja, ni Rimljana…”, dodavši da ne treba pitati ‘ko je tu Srbin, ‘ko Hrvat, Slovenac, Italijan ili Makedonac, da su svi ljudi u tom svetom hramu i izvan njega jednaki.
Zlonamjernici će reći “evo opet bratstva i jedinstva”, međutim, nije to ono što označava ta krilatica. Biskupova poruka je snažna i svevremenska, ona potiče na uvažavanje, poštivanje, razumijevanje i toleranciju, a njegov postupak uistinu može biti uzornim primjerom. Zar to nije puno bolje od nekritičke mržnje, omalovažavanja i pozivanja na ono što nije dobro u međuljudskim odnosima, što naposljetku može dovesti do ozbiljnih sukoba, čak i ratova.
Ionako znamo da su oni vrlo često motivirani vjerskom i nacionalnom nesnošljivosti, pa prestanimo već s tim i ugledajmo se na blagopokojnog biskupa Bezmalinovića i ono što je on činio.