JEZIVA KRLEŽINA PORUKA “Volio bih umrijeti prije Tita, zato što…”

Titovo i Krležino prijateljstvo je bilo jako poznato i državnom vrhu i narodu.

U Drugom svjetskom ratu je uspio da odoli i komunistima i ustašama. Imao je svoje razloge za to.

Tito je, međutim, bio pragmatičan. Krleža mu je i te kako trebao. Zato je i došlo do njihova izmirenja, o čemu je Đilas pisao u svojim memoarima: „Kada je, negdje krajem ljeta 1945. godine, došao u Beograd da se susretne s Titom – da se izmiri s partijom, najprije je svratio u CK, kod mene, jer je trebalo da ga ja pratim kod Tita – Tito nije želio da u prvom susretu budu nasamo. U toku razgovora, dok smo čekali poziv od Tita, upitao sam Krležu – zbog čega nije došao u partizane. On mi je odgovorio: U početku sam se bojao – da ne budem ubijen zbog sukoba s partijom, a poslije, kad je pobjeda već bila očita – bilo me i stid da dolazim na gotovo.“ Tito je Krleži sve oprostio, sva prijašnja razilaženja i svađe. Obećao mu je da s njime više neće biti polemika kao što su bile one predratne, čime su Krleži vrata novog režimskog sustava bila široko otvorena. Godine 1946. postaje član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU), ubrzo i njezin potpredsjednik. Sve se više zbližava s Titom, podupire ga u njegovoj politici, posebice nakon razlaza sa Staljinom 1948., pa, među ostalim, inicira i Titov izbor za počasnog člana JAZU, što se dogodilo potkraj 1948. godine. I onda, dvije godine poslije, u listopadu 1950., savezna vlada osniva u Zagrebu Leksikografski zavod FNRJ, Krleža mu dolazi na čelo i na tom mjestu ostaje sve do smrti potkraj 1981. godine.

tekst: vecernji.hr

Navodno, Krleža je 1976. godine izjavio sljedeće:“Nemam ništa protiv toga da umrem prije Tita, jer to što sve nas i vas čeka nakon njegova odlaska, tome ne želim prisustvovati.” Da li je Krleža nešto znao, nešto što mi nismo? Ostaće zauvijek misterija.