Radarski sistem u JNA, MARCONI S-600. (FOTO, VIDEO)

JNA, a kasnije VJ i VS je imala radare iz serije S-600 u vise varijanti.

Prvi kupljeni radari iz serije S-600 su proizvedeni 70-tih godina i nisu bili digitalizovani, tj. procesori za obradu videa i racunar u kabini “Anvil” nisu bili u potpunosti digitalni. Tako je npr. u procesorima za obradu radarske slike bila ugradjena analogna zakasnjavajuca linija (zakasnjenje nekih podataka u funkciji rada brisaca stalnih odraza) koja je zahtevala strogo kontrolisanu temperaturu. Najmanje oscilacije temperature bi uzrokovale los rad brisaca, a time i gubitak korisnih informacija.

Racunar za pracenje, predaju podataka i generator zahteva za merenjem visine je bio skromnih mogucnosti i nije mogao automatski odabirati ciljeve, zahtevati od visinomera merenje visine, te kompletnu informaciju o cilju slati zainteresovanim korisnicima. Sve ove aktivnosti su bile poluautomatske ili rucne. Panoramski pokazivaci su takodje bili analogni.
Dakle, operativna kabina (S-5013) koja je bila opremljena ovakvim racunarom i pokazivacima nazivana je Anvil kabina.
U kasnijim konvojima je kupovana “Furnus” operativna kabina (sa racunarom “Lokus 16) uz koju su kupovani radari opremljeni digitalnim signal procesorom, link buferom i plot ekstraktorom, a takva konfiguracija je omogucavala potpunu automatizaciju rada kompletnog sistema. Kasnije,pocetkom ’80-tih, uz pomoc strucnjaka iz instituta Mihajlo Pupin, u Furnus kabinu je ukomponovan digitalno-frekventni sifrator (DFS) i na taj nacin je, uz softversku podrsku, omoguceno automatsko navodjenja LA i to 6 lovaca ili lovackih grupa po jednom uredjaju. Ovakvo navodjenje se odvija u apsolutnoj radio tisini.
Zanimljiva je cinjenica da se Anvil kabina mogla videti u jedinicama 1.pVOJIN (istocni deo SFRJ), a Furnus u 5.pVOJIN (zapadni deo SFRJ)
Pocetkom 90-tih gotovo svi radarski sistemi su dislocirani na teritoriju SRJ. Tri kompleta S-600 i nekoliko rezervnih kabina i antena je ostalo u RS (Kozara, Jahorina i Nevesinje), a jedan komplet S-600 je ostao u RSK (Pljesevica).

U sastavu kompleta S-600 su najcesce 4 kabine i 2 antene.
_Operativna kabina (Furnus S-5014B ili Anvil S-5013)
_2 osmatracke kabine ( main S-654M i diversity S-654D)
Svaka od ove 2 osmatracke kabine mogu raditi zasebno ili u sprezi (diversity sprega). Kada rade spregnute kvalitet otkrivanja i pracenja ciljeva je mnogo bolji, a vreme okidanja predajnika svake od njih,je pomereno za 9,6 mikro sekundi.
_Visinomer (S-613)
Zanimljivo je reci da je visinomer, u svim varijantama serije S-600, uvek isti i bez znacajnijih izmena, a uz to ima vrlo visok stepen automatizacije.
Standardna antena osmatrackog radara je S-1016 (na slici gore), a koriste se i S-1010, MLG-7.
Antena visinomera je S-1017 i nema rezervnu varijantu.

MARCONI S-600

Nastao ranih 60-ih te mu je dat generički naziv S600
Koncept mi je baziran na modularnom funkcioniranju blokova, tako da su sustavi mogli biti konfigurirani za bilo koju primjenu. Kriteriji dizajna su bili: cijena, efektivnost, fleksibilnost, smanjeni clutter uključujući i onaj stvoren namjerno od strane ljusdke ruke te lako održavanje. Opcije uključene u ovaj radar su i rano upozoravanje kontrola i nadzor naoružanja i paljbe SAM, navođenje i presretanje zrakoplova (GCI), motrenje obale i nadzor vojnog zračnog prometa. Civilna primjena dolazi kasnije. Blokovi radara lako se instaliraju;
odašiljač/prijamnik u S_pojasu (10_cm), L_band (23_cm) i C_pojasu (5.5_cm) te pokazivački sustav i sustav za upravljanje podacima. EEV Ltd. Proizveo je magnetrone traženih osobina. Radarske kabine prenosive su helikopterom i transportnim zrakoplovima.
Motrilačke antene i antene za mjerenje visine također se mogu prenijeti na isti način.
Prvo javno S600 serije radara bilo je 3. Svibnja 1967 na Marconijevoj konferenciji, pračeno demonstracijom za tisak na Bushy Hill test položaju blizu Chelmsforda.
Potpuno operativan sustav demonstriran je na SBAC Air Show na Farnborough 1968.
Kako se program S600 razvijao, dodana su mu mnoga poboljšanja . Prikazivanje i rukovanje podacima poboljšano je dodavanjem LOCUS 16 procesora. Dodane su mogućnosti za suzbijanje cluttera i ometanja te integracija radara za mjerenje visine koji radi u C pojasu sa motrolačkim radarom koji radi u S ili L pojasu što sveukupno pojačava mobilnost sustava i daje mu fleksibilnost i dobru 3-D informaciju po cijeni koja nije velika


Glavnina S600 opreme izrađena je u Marconijevim tvornicama a precizna mehanika u Gatesheadu, odašiljači u Chelmsfordu, zajednio sa pokazivačima i opremom za obradu podataka. Nekoliko odlika ovog radara potpuno je unikatno npr. antene osmatračkog radara opremljene su sa linearnim napajanjem koje je omogućavalo da se radarski snop oblikuje sa velikom preciznošću i kontrolom u svrhu minimalizacije cluttera i ometanja. Korištenje senzora u različitim frekvencijskim pojasevima davalo je vrijedno frekvencijsku diversitivnost u borbi protiv ometanja. 70-tih godina radar polako zastarijeva i naslijeđuje ga radarski sustav iz obitelji Martello.

VIDEO: