Anegdota iz Kičeva. Drug vojnik, Albanac, operisao meniskus a gazio stojev i marševski korak. Komandir Ilijevski bio ljut kao ris!

Evo jedan događaj, anegdota iz JNA iz Kičeva.

Bio sam veliki prijatelj sa jednim vojnikom, makedonskim Albancem iz Kiceva. Otkuda da on služi vojsku u svojoj opštini, je vjerovatno jaka veza u pitanju. Bio je iz obližnjeg sela Zajas.
Već je radio u Švajcarskoj, tamo je igrao pomalo fudbal i imao operaciju meniskusa – desno koljeno.
Za vrijeme obuke ni sam ne znam koliko smo vježbali strojevi korak- satima i satima.
Otišao je u stacionar i dobio na osnovu kolena poštedu od vježbi strojevog koraka.
Ali on ne bi bio ono što jeste, vrhunski mangup, pravo za#ebatalo da on tu svoju poštedu ne pretvori u komediju, zaista je bio laf.
Nikome nije pokazao potvrdu od oslobađanja strojevog koraka, nosio ju je sa sobom.
Dok smo do besvijesti uvježbavali, pod budnim okom k-dira čete KIK Mileta Ilijevskog, on je gazio lijevom nogom strojevi a desnom marševski korak.
Ilijevski to primijeti (ja sam se u sebi valjao od smijeha, znao sam za poštedu i šta moj drug smjera), prodera se, prekidosmo sa vježbanjem.

“Vojniče sta to radiš?”

-“Druže kapetane, ja sam operisao desno koleno, imam poštedu od strojevog koraka”. Vadi on potvrdu i daje kapetanu.

“Zašto mi je nisi pokazao? Oslobođen si strojevog koraka”, – ljutito će kapetan.

“Druže kapetane, ja mogu gaziti lijevom nogom strojevi a desnom marševski- hoću da naučim ovo”.

Kapetan je bio ljut kao ris, naravno da više nije nikada učestvovao u vježbanju strojevog koraka.