“Gdje si četo?”, “gdje si balija?”, “gdje si ujo?” Mislite da je takvo pozdravljanje zezanje a užasno je iz više razloga!

Vjerovatno ste nekada čuli kako se neki pozdravljaju sa “gdje si četo/balija/ujo…” i to obrazlože kako je to zezanje jer oni se znaju godinama. Možda ste čak i vi bili akter toga? Ako jeste, pročitajte ovaj tekst.

Možda su time htjeli ispasti kul, ali nisu nimalo. Kako bi bilo da se pozdravljamo sa “sieg heil!”? Neukusno vam, zar ne? E, pa isto tako treba biti neukusno i gorenavedeno. To što se znate godinama, baš zato ne biste trebali takve termine da upotrebljavate jer grobovi iz prošlosti nas opominju koliko su te ideologije bile opasne. Ne bi trebalo da nekome bude zezanje nešto što nam je donijelo nesreću, bol, patnju.

“Uje”, “čete” i “balije” su rušili kuće, vjerske objekte, silovali žene, ubijali civile, uzimali ljudsko dostojanstvo svakome ko je za njih bio drugi i drugačiji, švercovali robu i otežavali čak i svom narodu.

Podsjetiću vas da je u Bosni i Hercegovini stradalo preko 101.000 stanovnika. A gdje su ljudi koji su naknadno umrli od neimaštine, tuge, psihičke bolesti, ptsp-a, zaostalih mina…? To i ne znamo i nikad nećemo ni saznati.

Ako ste drugari koji se znate godinama, decenijama i ne znate drugi metod za pozdravljanje, imate veliki problem jer koliko god da ste dobri, takvim pozdravljanjem jedni drugima pljujete na vlastiti narod i dirate u duše nevinih žrtava koje su stradale zahvaljujući pogrešnim i zločinačkim ideologijama. Takvim pozdravljanjem, zapravo, jedan drugom navedete koliko se mrzite a da toga niste ni svjesni.

Ako vam je to i dalje fol i zezanje, kako vam nije žao i kako se ne stidite pred grobovima svih nevino stradalih žrtava pogrešne ideologije?