Tragedija u Paraćinu, koja je potresla SFRJ i JNA, 1987. godine! Zašto je Keljmendi ubio 4 vojnika JNA?
“Bio sam u devetom mjesecu 1987. u Paraćinu i trebao sam se skinuti u prvom mjesecu iduće godine. I, te večeri mi nije bilo nešto dobro, te sam otišao ranije spavati. A sutra trebam na stražu.
Međutim, negdje u noći, probude me rafali. Netko puca. Mi se svi probudimo i gledamo kroz prozore. Ne vidimo ništa. A minutu dvije poslije toga, to je bila i vriska i jauk.
Taj ih je Albanac pobio k’o zečeve. Znam da mu se ovaj Bosanac nešto zamjerio i da mu je taj Srbin nešto isto rekao. Što, nemam pojma. A nama su rekli dan kasnije da se taj Kalimendi ubio kad je pobjegao iz vojarne. Ali, nama je to sve bilo sumnjivo, jer neke stvari koje su u službenom izvješću stajale nemaju smisla.
A nakon toga, to je bilo takvo jebanje u mozak od tih sigurnjaka i kojekakva sranja protiv Albanaca i što sve ne. A neke budale su čak govorile da će nas Albanija napasti. Onda su poslije rekli da je imao i neke suradnike, pa se, ako se ne varam, njima desetak i sudilo. Uglavnom, cirkus Kolorado!”
Ovako je jedan (odavno umirovljeni) Mile pričao na straži 2008. godine što se to dogodilo u vojarni “Branko Krsmanović” u Paraćinu 1987. godine.
A šta kažu službene informacije?
U rujnu 1986. godine, Keljmendi dolazi na odsluženje vojnog roka. Prvo u Leskovac, a potom u Paraćin, grad u južnoj Srbiji.
Prvih nekoliko mjeseci prolazi sasvim u redu. Keljmendi se ni po čemu lošem ne ističe. Uredan je, točan, izvršava sve zapovijedi, te se ne žali na bilo što.
Ali, početkom ljeta 1987. godine, dolazi u sukob s vojnikom Safetom Dudakovićem koji je bio iz mjesta blizu Bosanske Gradiške.
Prvo su se sukobili verbalno, a zatim i fizički. Razlog sukoba ima više verzija. Neki kažu da je posrijedi bilo to što je Dudaković nešto ukrao Keljmendiju, a potom je ovaj to vratio uzevši iz Dudakovićevog ormara. Opet, neki kažu da je Dudaković bio po prirodi sklon humoru na tuđi račun i da nije znao kad treba prestati.
I u trenutku fizičkog obračuna, Dudaković je Keljmendiju počeo psovati “mater šiptarsku” a vojnik srpske nacionalnosti, Srđan Simić, je isto opsovao nešto slično.
Kad su ih rastavili, Keljmendi se povukao u svoj dio sobe i samo je mrko gledao prema ovoj dvojici.
Nikakvo izvješće nije bilo napisao niti je išta prijavljeno, a časnik na dežurstvu je to sve “pomeo” pod tepih.
Mjesec dana kasnije, Keljmendi opet dolazi u sukob s Dudakovićem. Ničim izazvan, Dudaković u prolazu udara Keljmendija u rame, te ga odgurava u stranu. Keljmendi se povlači, te odlazi do dežurnog prijaviti incident. Dežurni ga saslušava, ali protiv Dudakovića se ništa ne poduzima.
Ipak, zbog opreza, razmješteni su u različite spavaonice.
Dana 2. rujna 1987. godine, Keljmendi je bio na dužnosti dežurnog u svojoj zgradi. No, u svojoj zgradi je dežurni trebao biti Dudaković. To jest, i bio je. Ali, ne na svojem mjestu, nego je, protupropisno, otišao spavati!
Negdje poslije 01:00 sati, Keljmendi uzima pušku, M-70 ( jugoslavenska verzija AK-47 ), te provaljuje sef u kojem se čuva streljivo i uzima 10 metaka.
Sad, sve što ću vam napisati, dolazi iz službenog izvješća događaja. A, poslije ćemo učiniti raščlambu.
Keljmendi uzima streljivo ( 10 metaka ) iz sefa i odlazi do drugog dežurnog, desetnika Alibašića. Tamo ga oružjem prisiljava da mu preda dva puna spremnika za pušku ( 30 metaka svaki ) i traži da mu Alibašić kaže gdje je Dudaković.
Alibašić oklijeva, ali ga Keljmendi prisiljava. Alibašić mu kazuje gdje je Dudaković, te hoda podignutih ruku ispred Keljmendija.
Kad su došli do spavaonice broj 42, Keljmendi odguruje Alibašića u stranu, te otvara vrata, dolazi do kreveta gdje je Dudaković i pritišće obarač.
Dudaković biva ubijen istog trenutka, pogođen s najmanje pet metaka u prsa. Sekundu nakon toga, puca po ostalima, pritom ubivši Simića i ranivši još dva vojnika.
Nakon toga izlazi van iz spavaonice i odlazi u spavaonicu broj 41.
Tamo isto ulazi i zatiče već budne vojnike, probuđene rafalima nekoliko sekundi prije.
U tom trenutku opet puca i ubija vojnika Gorana Begića iz Zagreba i Hazima Džananovića iz mjesta kod Tuzle. A nakon toga ranjava još trojicu vojnika.
Iskoristivši paniku nastalu zbog toga, Keljmendi bježi iz vojarne prema brdima izvan Paraćina.
Nekoliko sati kasnije, dok traje velika potjera vojne policije, dvoje lokalnih mještana pronalazi tijelo vojnika Keljmendija. Imao je ranu na tjemenu, te je nedvojbeno da je počinio samoubojstvo.
Tko je bio Aziz Keljmendi?
Aziz Keljmendi, rođen 15. januara 1967. u Lipljanu, na Kosovu, ali je osnovnu i srednju školu završio u Prizrenu. U srednjoj školi je počeo da pokazuje prve znake nezadovoljstva i netrpeljivost prema socijalizmu, a kao 16-godišnjak je pokušao bijeg u Albaniju. Tada je uhapšen i osuđen na 15 dana zatvora, ali kaznu nikad nije odslužio. Keljmendi je 1984. postao član tadašnjeg Saveza komunista Kosova (SKJ). Dvije godine kasnije, prijavio se u vojsku, a 12 dana pred kraj vojnog roka izvršio je pokolj.
Ukoliko želite da nas pratite na instagramu, možete to učiniti klikom na ovaj link: WWW.INSTAGRAM.COM/JNA.SFRJ
hvala!