Srpkinja i Hrvat: “Prije stupanja u brak smo razgovarali. Dogovorili smo se da ukoliko, ne daj Bože, za našeg života izbije rat između Hrvata i Srba, da mi…”

Milena i ja smo u braku od 2017. godine. Iz našeg braka se rodilo dvoje divne dječice.

Ona je porijeklom iz Kragujevca, dok sam ja porijeklom iz naše prelijepe Slavonije, Slavonskog Broda. Živimo u Beču, ali nemojte da vas to zavara da je živjeti van Balkana zapravo neka respektabilna prednost za mješovite brakove. Vjerujte, i ovdje ima trzavica i čega sve ne. Mi smo se ovdje u Beču upoznali, zavoljeli, vjenčali.

Nakon par godina zabavljanja, došlo je vrijeme da se vjenčamo. Međutim, prije samog čina vjenčanja, iako smo se dovoljno dobro poznavali, morali smo neke krucijalne stvari razjasniti.

Naši postulati za brak i samim tim zajedničku budućnost su bili sljedeći:

Mi u brak ulazimo iz ljubavi, ne iz interesa;

Vjenčat ćemo se građanski;

Oboje ćemo u potpunosti i slobodno da ispovijedamo naše vjere i slavit ćemo i njene i moje blagdane sa istom ljubavlju i pažnjom;

Život ćemo živjeti tako što ćemo se najprije mi voljeti, te jednako poštovati njenu i moju obitelj;

Ukoliko nas netko od moje ili njene obitelji ne bude poštovao, poštovat ćemo to i prekinut ćemo kontakte s istima jer je to bila njihova, ne naša volja;

Ukoliko bi pričali o ratu, pričali bi isključivo o tome da ga kao takvog osuđujemo i da se ograđujemo od istog jer mi to nismo nit inicirali, niti ikakve veze imamo s tim;

U slučaju nekog, zlo ne čulo, novog rata između Hrvata i Srba, ni u jednom trenutku se nećemo miješati u isti, jer mi niti možemo utjecati na ishod a previše volimo jedno drugo da bi dopustili luksuz da zbog politike i rata prekinemo našu ljubav. Ako bi ju zbog toga prekinuli, pa nismo se onda ni voljeli, zar ne? Ratovi budu i prođu a ljubav će ili opstati ili nestati a mi ne želimo da naša ljubav prestane zbog drugih;

Djecu ćemo odgajati tako da ćemo ih učiti pravim vrijednostima, učiti o hrvatskoj i srpskoj kulturi, običajima Hrvata i Srba i ne samo o njima. Biti će u potpunosti svjesni svojih roditelja i njihovih običaja, pa kad postanu punoljetni, neka biraju kako će se izjašnjavati i koju će vjeru ispovijedati. Što god da odaberu, ne smiju mrziti nikad i nikoga, naročito ne narode kojim pripadaju njihovi roditelji. Što god da budu izabrali i ako u nekom trenutku budu mrzili jedno od nas zbog narodnosti, moraće nas onda mrziti oboje jer nas dvoje smo jedno i ako mrze jedno, mrzit će nas oboje;

Jednog dana, kada nam dođe kraj, bićemo sahranjeni na nekom mješovitom groblju, jedno pored drugog. Nadamnom katolički križ, nad njom pravoslavni krst.

Mi smo o ovome razgovarali satima, temeljili smo ljubav na najsitnijim porama i razlagali našu priču na najsitnije i najprostije faktore. Nakon razgovora smo shvatili da je to to i nakon par dana kleknuo sam pred nju sa vjereničkim prstenom.