PRIČA IZ JNA: Kako se magacioner u JNA ugojio jer je krišom jeo hranu?
Pozdrav, drugari! Evo jedne malo veselije priče iz života JNA. Kao oficir, volio sam mangup vojnike – snalažljive, duhovite, ali ne i bezobrazne i pokvarene. Ova je priča o jednom mangupu koji me momački presvukao, ali mu nisam zamjerio, nego sam izvukao pouku za ubuduće i ponekad se i nasmijao vojničkoj dovitljivosti i zajebanciji.
Priču bih jednostavno nazvao: DEBELI MAGACIONER! Svi koji su služili JNA dobro znaju šta je SDO. Ja sam u jedinici, pješadijskoj četi, u magacinu pored kancelarije imao između ostalog i 2 BK municije i hrane, ali i magacionera Rapajić Milana, dobrog vojnika kojega sam sam izabrao nakon obuke. Bio je dobar vojnik i dobar magacioner, sve pod kontrolom, ali negdje mjesec i nešto dana prije skidanja počeo se moj magacioner naglo debljati. Bio je neke prosječne težine i visine, ali odjednom su mu obrazi postali crveni, pojavio se podbradak kao kod zastavnika pred penzijom, počeo se širiti na sve strane. Još sam ga zezao da ga ni mama rođena neće prepoznati ili će mu reći da je bilo dobro kod kapetana u vojsci. Sve je bilo uredno, razdužio se, pozdravio sa svima, počastio pola čete skoro i otišao kući. Imao sam ja masu kontrola jedinice, ali jednom dođe jedna malo jača i pretrese sve – od dokumentacije, spavaona, WC-a, naoružanja, nagriženosti cijevi, dnevnika gađanja itd, ali i detaljan pregled magacina. Sve je valjalo, sve štimalo, samo jedno – ne. Otvorili su oni i odblombirali čak i sanduke sa municijom, ali i kutije sa hranom. Broj SDO štima, 360 komada, ali ne štima sadržaj. U svakom SDO imaju tri konzerve između ostalog, ali sve tri su riblje konzerve. Šta se desilo?
Moj magacioner se povezao sa ekipom iz kuhinje gdje je nabavljao kruh, jaja, ulje, začine itd. Još su nabavili zemlju, brico, par vozača, desetara… ekipa snova. Nabavili su oni i neke tave, dodatni pribor itd. Jednog mjeseca i nešto dana, oni su krkačili u magacinu pa i u mojoj kancelariji od večeri kad vojska legne pa do kasno u noć. Izvadio je magacioner 360 narezaka i 360 komada topljenog sira, a umjesto toga ubacio sve riblje konzerve koje su oni danima skupljali jer mnogi nisu voljeli ribu. Zbog toga se i udebljao moj magacioner. Meni ni na kraj pameti šta se dešavalo, otvaram svaki dan magacin, sve na svom mjestu, zalijepljeno… ali mangupi su mangupi. Ja sam zbog toga išao na razgovor, ispiranje mozga i zadatak i rok da to otklonim i dovedem u propisano stanje. Sve sam riješio za 48 sati u svom stilu… imao sam kolege u drugim jedinicama, malo zarotirao i naknadno vratio. Čuo sam se kasnije telefonom sa magacionerom… Odgovor je bio: ‘E, jbg druze kapetane – društvo,… ne zamjerite.’ Nisam naravno zamjerio, samo stekao jedno vojničko iskustvo više. Pozdrav drugari do neke druge priče kad mi padne na pamet.
Drug Mato Čep Kadić