Pismo vojnika VRS: “Na silu smo odvedeni u sukob. Rat je bio dogovor, šverc, lopovluk, ucjena.”
“Bio sam pripadnik majevičke brigade, jedinica VRS. Kao i u svakom ratu vidio sam sve i svašta. Mnogi moji saborci neće to nikad da priznaju, ali mene godinama tišti i guši nepravda koju sam ja kao borac VRS proživljavao i proživljavam.”
Prvo, u rat nisam htio. 1992. sam bio u njivi, radio, kada su me dvojica iz vojne policije odveli ko psa, nikada im oprostio nisam i niti ću. Na pitanje moje majke da barem jedem, rekli su da nema vremena i da se smjesta spremim. Druga stvar, u rat nisu išli guzonjini sinovi čiji su očevi snabdijevali vojsku čime su mogli, tipa hranom, uniformama, gorivom, itd.I tako ja mlad, neiskusan, par godina nakon odsluženja redovnog roka JNA dođem u poziciju da opet pucam. U jedinicu su nam dolazili izvještaji kako muslimanske snage napreduju u nekim određenim pravcima i kako su činili masovne zločine. Da krajnje budemo pošteni, zločina i masakra je puno manje bilo nego što su nam prenosili. Ali nismo mi to mogli odmah znati, nego tek nakon izvjesnog vremena. Ja priznajem da sam bio naivan i vjerovao u svaki izvještaj i da sam puno puta šrkgutao zubima želivši da im se osvetim za ono što nam rade. Kao što rekoh, mnogo više izvještaja je bilo čista laž, sve s ciljem da nam navodno dignu moral i povod da se osvetimo kad naletimo na njih.Jedne prilike su nas okružile muslimanske snage i jedva smo se izvukli, u tom proboju sam ostao ranjen u nogu. Nije se za nas znalo neko vrijeme. Moji i mnogi drugi roditelji su išli da se raspituju, da vide šta je s vojske i dođu kod pukovnika N.S. on je tad bio u Generalštabu VRS. Kada su se svi ti roditelji okupili na skupu da vide šta je s nas, on je, jedući banane rekao “nemojte da smarate, šta vam ja mogu i da su poginuli”… Kakvo đubre moraš biti da to kažeš? Umro je prije par godina. On je bio đubre od čovjeka u svakom smislu! Kad se rat završio, nas borce su zaboravili i danas dobijamo neke crkavice. Jesam se za ovo borio? Jesam se borio da budemo poniženi? Vi i moji saborci i bivši neprijatelji u ratu vrlo dobro znate za sve afere šverca u ratu, sve afere dilova i plaćanja osvojenih teritorija i od vas i od nas. Ako smo mi pojeli govna, neka nam bar djeca rastu u miru i za ovo stanje se mora tražiti neko rješenje.Ja priznajem da sam bio zaveden, ko što su i muslimani i Hrvati bili, ali kad pogledate sve to sa ove distance, shvatite da je rat bio biznis, nasilje, ucjena, šverc i jedna velika prevara, da bi danas guzonje imali vile, sve na krvi jadnog i nevinog naroda, sramota! Prisjelo im dabogda sve što su stekli na tuđoj muci i tuđoj krvi. Da me neko pita da li bi sve ono opet prošao, pa samo umobolan čovjek to može opet željeti ali ja kako vidim, to neka djeca ne razumiju.”