Ovako je govorio M. Parlov: “Kada u mom kafiću, u Puli, vidim Srbe, Hrvate, Bosance, Slovence… duša mi se ispuni radošću!”

Nakon bokserske karijere, Mate Parlov je vodio mali kafić u centru Pule.

Kažu da je to bio jedan od najjeftinijih kafića u gradu. Mate je rekao: “Bolje mi je da je pet ljudi unutra, nego da goste čekam dva sata.”

Parlov je potom nastavio: “Doista mi je drago kad u Pulu dođu ljudi iz raznih naših krajeva, pa kažu da su navijali za mene, voljeli me. Odnose se prema meni kao da sam i danas njihov. Dolaze mi Hrvati, Srbi, Slovenci, Bosanci … iz cijele Jugoslavije. Nema veze tko je i što je tko. Ljudi priznaju veličine. Kako se onda moja duša ne bi ispunila radošću? Vole me vidjeti i danas, a nisam im, kako se to kaže, ni rod ni pomoz bog. Njihov sam, a onda su i oni moji.”