NISTE JE ZABORAVILI? Bila je crna princeza jugoslavenskog rocka, a umrla je kao beskućnica. Ovo je priča o njoj… (VIDEO)

2002. godine u Klinici za zarazne bolesti u Beogradu, sa samo 43. godine, umrla je Margita Stefanović Magi, žena koju su nazivali crnom princezom jugoslavenskog rocka. Klavijaturistica benda Ekaterina Velika posljednje je godine svog života provela u napuštenoj garaži u predgrađu Beograda te u skloništu za beskućnike na Voždovcu, iako je nakon smrti ostavila bogato glazbeno naslijeđe.

Talent, karizma, ljepota i ekstravagancija četiri su riječi koje je najbolje opisuju. Nadimak crna princeza dobila je zbog duge crne kose i nevjerojatne karizme. Bila je školovana pijanistica, koja je maturirala kao jedna od najtalentiranijih, te je dobila poziv na studij u Moskvi. Rock glazbom počela se baviti nakon što je upoznala Milana Mladenovića 1982. godine. Kultni bend, osim fantastičnim pjesmama, dobar dio popularnosti dugovao je (i danas duguje) Margiti Stefanović, koja je pomicala granice glazbe i umjetnosti.

Njezina majka nije željela da ode u Rusiju pa je ostala u Beogradu i upisala Arhitektonski fakultet, na kojem je diplomirala iste godine kad je upoznala Mladenovića.

“U mom normalnom, stabilnom životu najnestabilniji dio sam upravo ja. I to ne zbog neke psihičke ili ne znam kakve nestabilnosti, već zbog stalnog traženja u svim mogućim područjima umjetnosti i života”, rekla je jednom.

U EKV-u je ostala do Mladenovićeve smrti 1994. godine.

Istovremeno je sudjelovala u stvaranju albuma mnogih jugoslavenskih bendova, među kojima su i “Karlovy Vary”, “Elvis J. Kurtović & His Meteors”, “Van Gogh” i “Babe”. Komponirala je glazbu i za filmove “Prvi put s ocem na jutrenje”, “Vera Hofmanova”, “Povratak Vuka Alimpića”, “Plavi plavi”, a sudjelovala je i u kazališnim produkcijama “Klasni neprijatelj” i “Tri sestre”. Na poziv redatelja Gorana Markovića, okušala se i kao glumica 1985. godine u ulozi Dragane u filmu “Tajvanska kanasta”.

VIDEO:

Sve njezine uspjehe godinama je gušila borba s teškom ovisnošću, koja je postala još intenzivnija kada joj je preminuo otac sredinom devedesetih. U borbi za život prodala je obiteljski stan i kupila dva manja, a ostatak novca iskoristila za putovanje u Indiju, u nastojanju da u potpunosti promijeni način života i riješi se ovisnosti o narkoticima.

Nakon što nije uspjela, povukla je još nekoliko pogrešnih poteza koji su je doveli na samo dno. Prodala je sve što je imala i postala beskućnica. Dom joj je postala napuštena garaža, pa sklonište za beskućnike, sve do 18. rujna 2002. godine kad je napustila ovaj svijet. Njezin pokop platio je Atelje 212.

Aleksandar Ilić u svojoj je knjizi šest godina kasnije objavio da je zaražena HIV-om zbog intravenoznog korištenja droga.

“Žao mi je što ne živimo u nekoj drugačijoj, zdravijoj zemlji; što svi zajedno nismo malo zdraviji, realniji, prizemniji pa da neke stvari drugačije funkcioniraju, da se drugačije definiraju”, Magina je misao s kojom ćemo zaključiti ovo prisjećanje na iznimnu umjetnicu.


(index.hr)