Mama mi je rekla: “Draga moja Elma. Samo da znaš da tvoja ljubav sa Ilijom može biti najveća pobjeda ili najveći poraz iste. Između ne postoji.”

“Moji nisu bili za to da budem u vezi sa Ilijom, o braku da ne pričam. Pogotovu što smo za vrijeme rata morali da izbjegnemo iz Banjaluke. Rat nas je obilježio za cijeli život. No, da krenem ispočetka. Jednostavno – desilo se. Srcu nisam mogla narediti. Desilo se to da se zaljubim u Iliju, srpske nacionalnosti. Iako sam sama sebe ubjeđivala da ne smijem da ga volim, desilo se to. Sreli smo se na jednoj žurci u Cirihu, gdje su prije izlazili mahom omladinci s prostora Bosne, Hrvatske, Srbije i tako dalje. Te njegove oči, njegova harizma, njegovo kavaljerstvo su me načinili da se u potpunosti osjetim kao djevojka i dama koja je dobila pažnju na način na koji nikada nije ranije. Nakon upoznavanja u klubu predložio je da razmijenimo brojeve, na šta sam bila skeptična i bila rezervisana za tu opciju nakon što mi je rekao da se zove Ilija. Ilija je inače iz Subotice i zaista, zaista divan momak, inače danas moj muž. Nećkala sam se i rekla da ćemo ipak drugi put razmijeniti, drugim riječima – nikad. Ali ne lezi vraže. Na rastanku iz kluba mi je dao papirić s njegovim napisanim brojem telefona, instagramom i porukom koje se i dan danas sjećam “Ako je suđeno, videćemo se drugi put a ako nije, možda nikad više neću videti devojku s tako lepim loknicama. I da, sudbina samo i isključivo zavisi od tebe. Budi nekome sudbina jer to nije mala stvar.” Prvo sam mislila da bacim taj papir u kontejner pored mog stana, ali nešto mi ne dade. On je, kao što sam rekla, jako lijep, sve je super vezano za njega, ali prepreka mi je bila to što je Srbin a ja Bošnjakinja. Ali nije to u smislu da imam mržnju prema nekom narodu, već zbog toga što je danas takvo vrijeme da među našim nacijama vlada netrpeljivost i nerijetko varniče odnosi a inače nisam žena koja voli da se kocka. I tako mi je taj papirić stojao u džepu neko vrijeme, dok nisam odlučila mu se javim. Prva moja poruka je bila “Ćao Ilija. Sudbina zna da iznenadi i pozitivno i negativno, sve zavisi kako ko to doživi”. Tako je krenula naša konverzacija. Upoznavala sam razne momke ali njegova harizma i njegov pristup djevojci je nešto što nisam vidjela ni kod jednog drugog. Takav džentlmen, takav romantik. Nakon određenog perioda ćaskanja, uslijedilo je par poziva i na kraju kafica, nasamo, negdje u gradu. Bila je nedjelja, jer jedino je nedjelja i meni i njemu odgovarala. Još jedna stvar koja me je kod njega oduševila je ta što mi je vrata kafića otvorio da prvo uđem ja a to nikad prije nisam doživjela. Uslijedilo je još par kafa i desilo se ono čega sam se bojala a što sam istovremeno i željela – pao je prvi poljubac. Nakon toga smo krenuli u vezu. Kako sada to reći roditeljima? Šta ako me se odreknu? Šta ako sve ovo propadne? More pitanja a istovremeno ljubav sve jača i jača. Nisam htjela da odugovlačim. Sjeli smo jedno veče u dnevni boravak, gledali smo neku emisiju, svi su bili vidno raspoloženi i to je bio trenutak od koga sam kao prut drhtala. Morala sam reći svojima pa kud puklo da puklo. “Babo, mama, moram vam nešto reći. Biće mi lakše da što prije kažem. Zaljubila sam se u momka koji je iz Subotice. Ilija se zove”. Oboje su bili prvo u fazonu da se zezam. Kada sam im objasnila da se ipak ne zezam i ne šegačim, nego sam krajnje ozbiljna pa šta bude neka bude. Zanijemili su. Babi je čak ispao čips iz ruke. Znam da je bio šok za njih, ali je to bilo jače od mene. Ništa mi nakon toga nisu rekli, samo je majka nervozno otišla u spavaću da legne a babo je izašao na terasu da zapali cigaretu. Nakon par dana su mi rekli da su sumirali utiske i da popričamo o tome. Rekli su mi da se ne slažu s mojom odlukom, ali ako sam ga baš toliko zavoljela da ga volim ali da ga ne dovodim njima na upoznavanje. Od toga trenutka sam se odlučila na važan korak. Ilija i ja smo donijeli odluku da nikoga ne uvodimo u ovu priču. Ako se volimo, voljećemo se sami. Radimo i on i ja i imamo dovoljna primanja da možemo samostalno da živimo. Istini za volju, Cirih je jako skup grad, pa smo se odselili u Bern, zapravo, jedno manje mjesto kod Berna i tamo našli zaposlenje. Roditelji su sa mnom prekinuli svaki kontakt. Bilo mi je teško, to je tačno, ali sam pognute glave iznijela sve. Što je najgore, ni njegovi isprva nisu bili baš za našu vezu, ali su kroz par sedmica prihvatili. Prošlo je 3 mjeseca, zove me mama. Kada sam vidjela poziv, srce mi je zaigralo od sreće. Pitala me je mogu li ona i babo doći u Bern kod nas da vide gdje smo i hoće da popričamo. Vjerujte, dok pišem ovo, suze mi naviru na oči. Kad se samo sjetim kroz šta sam prošla. Naravno da sam rekla da mogu. Kada su došli, zagrlili su me kao da me nisu vidjeli par godina. Iliju su uljudno pozdravili. Ušli su u stan, počastili smo ih. Kroz standardna pitanja kako smo, kako smo se snašli, kako je na poslu, rekli su nam da nam imaju nešto reći. “Danima i mjesecima smo razmišljali o tebi, kćerko. Znaš i sama da se nismo slagali zbog vaše veze. Nismo ni sada načisto s tim, ali razumijemo vašu ljubav. Kakva god da si, ti si naša i ne možemo te se odreći. Niste klinci i balavci da ne znate koliko je ozbiljna ili neozbiljna vaša veza. Trebate biti svjesni blagodati ali i posljedica koje bi mogle da se dese u vašoj vezi ako ne budete dovoljno mudri. U suštini, koliko god se mi slagali ili ne slagali, evidentno je da se volite i da razmišljate i težite zajedničkoj budućnosti. I da znate, draga moja Elma, da vaša ljubav može biti najveća pobjeda ili najveći poraz. Između nema i zbog težine odnosa koji vladaju na Balkanu, jasno vam je o čemu pričam. Ako zaista vaša ljubav uspije i pored svih prepreka, što nacionalnih, što životnih, vaša ljubav će biti najjača na svijetu” U tom trenutku su me roditelji zagrlili. Ilija je sjedio i gledao sa strane, da bi mu se babo obratio i rekao “dođi i ti ovamo, momčino”, i zagrlili su i njega.

Prije dva mjeseca smo se vjenčali a nekidan sam saznala da sam i trudna. Što ti je život, pun izazova, nepredidiv, ali ipak lijep. Veliki pozdrav za vas i sve koji prate vašu stranicu. Redovno vas pratimo.”

Elma i Ilija