web analytics
Članci

Kristina i Goran. “Naš brak je dokaz da Hrvati i Srbi mogu živjeti zajedno u Mostaru. Djeca nam obilaze i katoličke i pravoslavne crkve. Slavimo sve!” (FOTO)

Dvije mostarske obitelji proslavljaju katoličke i pravoslavne blagdane. U politički uzburkanom Mostaru, neki smatraju da bi to mogao biti problem, no članovi ovih obitelji tvrde da je to zapravo veliko bogatstvo, a njihovi argumenti izgledaju uvjerljivo.

Kristina Dropuljić, novinarka Hrvatica iz Mostara i Goran Marković, porijeklom Srbin iz Pančeva spojeni su ljubavlju. Sada zajedno s njihovim dvije kćerkicama slave oba Božića i Uskrsa, kako piše Deutsche Welle.

Isti osjećaji za oba blagdana

“Božić je najradosniji kršćanski blagdan. U našoj obitelji slavimo oba, i katolički i pravoslavni Božić, a pripreme počinju sredinom prosinca. Ukrašavanje božićne jelke i dekoriranje doma posebno raduje našu djecu, a priprema božićnog stola nije bitno različita – sarma je obavezna, kao i kolači. Na pravoslavni Božić pravimo česnicu, što je poseban doživljaj za djecu, ali i za starije.

Osjeća se toplina doma i miris kolača, pa nekako spokojno iščekujemo prvi Badnjak i polnoćku”, rekla je mlada majka Marković za DW. Ona i njen suprug Goran nastoje prenijeti svojoj djeci običaje i iste osjećaje za oba blagdana. Djevojčice se vesele Božiću jer dva blagdana znače i dvostruke darove. Zajedno posjećujemo naše dvije crkve.

Djevojčice se krste na dva načina i nismo opterećeni nikakvim podjelama jer ih mi ne osjećamo. Posebno bogatstvo je slaviti dva Božića, dva dolaska Isusa na svijet. Do sada smo katolički Badnjak slavili u Srbiji kod suprugove bake, koja je katolkinja i Slovakinja.

Jako je lijepo sve to doživjeti, da se u dvije zemlje, dvije vjere i tri nacije, ne razdvajaju nego podržavaju i slave blagdani”, zaključila je ona, istaknuvši da predrasude postoje, ali ih ne osjećaju. Kako se ta “mješovitost” doživljava u Mostaru? “Nekima je to simpatično, dok drugi smatraju da je to otežavajuća okolnost koja bi mogla utjecati na moguće zapošljavanje mog supruga.

Ja nikada nisam osjetila bilo kakvu diskriminaciju zbog jezika kojim govorim, ni u Srbiji. Svi bi trebali cijeniti različitosti. Upravo u tome leži bogatstvo naše zemlje.”

“Tri tjedna intenzivnih Božićnih doživljaja”

Goran Sudar, informatičar i mostarski Srbin koji je uz svoju obitelj proveo kroz svaki dan rata u svom rodnom gradu, opisao je Božić iz svojeg djetinjstva po “julijanskom kalendaru” 1993. godine. Prije nekoliko godina podijelio je tu priču na svojem Facebook profilu. Nedavno se oženio Hrvaticom Ružicom, a njihova svadba, na kojoj su se vijorile hrvatska i srpska zastava, privukla je pozornost regionalnih medija.

“Mi Božić doživljavamo kao i prije, jer se u ovoj svakodnevnici ne možeš drukčije ponašati jer onda ‘nisi normalan’. Mi nemamo dva Božića, mi imamo intenzivan doživljaj Božića koji traje tri tjedna i to je savršenstvo. Ja ne mislim da je Božić podložan određenim pravilima koja nameće Crkva i društvo. To je tvoj osobni osjećaj. Na kraju krajeva, tko može definirati Boga i Božić? To nisu uspjeli ni najveći teolozi. Mi imamo izgrađen svoj mali svijet, svoj El Dorado kojeg mnogi nisu pronašli i u kojeg nitko ne može dirati jer mi to ne dopuštamo.

Imamo Božić, imamo Uskrs, čak i Bajram jer imamo prijatelje koji ga slave”, opisao je Goran svoje obiteljske Božiće za DW. Njegovi susjedi, Hrvati i Bošnjaci, koji su ga podržavali tijekom rata, najviše su ga naučili što Božić znači.

“Cijelo sam vrijeme rata bio u Mostaru i moji susjedi su me držali kao malo vode na dlanu, kao dragocjenost. Moji susjedi, oni o kojima sam pisao na Facebooku. To je ta toplina, ne lažna, već iskrena i neposredna. Kada si na rubu očaja, sjediš u kući i nemaš ništa, a oni ti dolaze pomoći. Oni su meni i mojoj obitelji bili poput svetih trojica.

Tada mi je kao 15-godišnjaku bilo najvažnije doći do računala, kako bih izbjegao opasnosti i neizvjesnost rata prije nego što sam imao priliku isprobati računalne igre. Grozno mi je bilo razmišljati o tome hoću li provesti cijeli život u strahu od smrti ili od ubijanja drugih”, prisjetio se Goran.

“Da li su dva blagdana problem u politički i nacionalno podijeljenom Mostaru?”, pitaju supružnici Sudar. “Na stadionu s 50.000 ljudi, gdje su svi doktori znanosti, dovoljna je samo jedna budala da svi počnu ponašati kao ona. Današnja Bosna i Hercegovina omogućava budalama da isplivaju na površinu. To je problem. I nije istina da se u Mostaru svi mrze. Mostar ima samo jednu lošu osobinu – to je grad u kojem se najviše trača i ogovara od svih ostalih. Sve ostalo je daleko bolje. Mostar je jedini multietnički grad u BiH. Mržnju izmišljaju i potenciraju ljudi koji od nje profitiraju”, zaključili su oboje.

Njihova priča, nazvana “Božićna priča ili nešto više”, koju je Goran podijelio na svom Facebook profilu prije nekoliko godina, i dalje se čita i dijeli. Profesor Anton Šarac je čak pročitao tu priču svojim učenicima u Katoličkom školskom centru u Banja Luci. Kraj priče bio je obilježen tišinom i suzama banjolučkih srednjoškolaca.

Pravoslavne blagdane iz djetinjstva Gorana Sudara obilježili su njegovi susjedi, Hrvati i Bošnjaci, koji su sami bili pogođeni ratnim strahotama i siromaštvom. Kako su mogli, obitelj Sudar je donijela namirnice svojim susjedima kako bi zajedno obilježili pravoslavne blagdane.

jabuka.com