“Koju ti slavu slaviš, momčino?” upitao me poslodavac, Bošnjak, u Sloveniji.

Prije par mjeseci sam otišao u Sloveniju. Nisam više mogao da izdržim ovo političko ludilo koje vlada ne samo u Bosni, nego u cijelom regionu.

Otišao sam preko poslodavca koji je musliman, Bošnjak. Inače, radnici su zadovoljni sa njim. Godinu dana moram preko njega da radim a nakon godinu mogu da biram hoću li ostati na ovom poslu, ili idem dalje. U suštini, zadovoljan sam životom u Sloveniji. Radi se, cijeni se rad. Nije standard ko na Zapadu, ali ja sam zadovoljan početnom platom.

Jedne prilike, tačnije, par dana nakon što sam počeo da radim, pozvao me poslodavac na razgovor. Naravno, odazvao sam se pozivu. U krajnje prijateljskom ambijentu i atmosferi, razgovarali smo o konkretnijim uslovima za posao i pred kraj razgovora me upitao koju slavu slavim. Isprva mi je bilo malo čudno, zašto me to pita, ali odgovorio sam. Naravno, rekao sam da slavim sv. Jovana, a on mi pri tom reče da, pošto zna kako se kod nas Srba slavi, za slavu uzmem tri dana odmora, kako bih mogao na miru i sa porodicom da proslavim krsnu slavu a on će mi to uračunati kao da sam radio.

Zaista sam ostao iznenađen. Ovdje nam prezentuju kako Srbi i Bošnjaci ne mogu ni po jednu a čim malo maknemo van granica, druga se priča priča. Eto, htio sam s vama da podijelim ovaj mali detalj iz mog života.