Notice: Function _load_textdomain_just_in_time was called incorrectly. Translation loading for the colormag domain was triggered too early. This is usually an indicator for some code in the plugin or theme running too early. Translations should be loaded at the init action or later. Please see Debugging in WordPress for more information. (This message was added in version 6.7.0.) in /var/www/clients/client55/web62/web/wp-includes/functions.php on line 6121
Koje je bilo najubojitije oružje JNA? Nosači nuklearnih bojevih glava, ali… - Dobro došli!
Članci

Koje je bilo najubojitije oružje JNA? Nosači nuklearnih bojevih glava, ali…

Jugoslovenska Narodna Armija (JNA)je u sastavu obalske odbrane posjedovala sovjetski raketni sistem dugog dometa Obala-More tipa P- 5K Pyatyorka (NATO oznaka SS-N-3C Shaddock) tačnije njegovu mobilnu obalsku verziju nazvanu NATO kodnim nazivom SEPAL.

Mobilna varijanta izvedena je od postojeće palubne i podmorničke verzije koja je bila ugrađena na veći broj sovjetskih raketnih krstarica i podmornica. Shaddock je razvijen početkom 60-tih i do 80-tih doživio je desetak različitih podverzija.

Radi se o raketama koje su u SSSR-u i na zapadu bile klasifikovane kao nosači nuklearnih bojevih glava, dok ih je JNA posjedovala sa “običnim” konvencionalnim, jer smo kao nesvrstana država bili potpisnici zabrane o širenju nuklearnog oružja, piše exyugoslavija.com.

Za Sepal (Shaddock) šira javnost je saznala negdje sredinom 90-tih kada je poznati vojni komentator M. Lazanski pravio reportažu o vojnim manevrima ratne mornarice gdje je predstavljajući sistem BROM (Baterija Raketa Obala-More SS-N-2C), spomenuo i Shaddock, ali ga nažalost nije snimio. U stvari vidjelo se iz daljine jedno transportno sredstvo koje je na sebi imalo ogromnu “cijev” prekrivenu ceradom. Transporter-kamion MAZ je predstavljao ujedno i lanser.

Domet rakete je 450 km i sa ovim sredstvom mogli smo kontrolisati, a i gađati svaki cilj koji bi ušao u Jadransko more vec na Otrantskim vratima. Ako izuzmemo teški frontovski mobilni raketni sistem tipa LUNA (FROG-7) koji je bio u sastavu KoV JNA i imao domet 60 do 80 km ipak je Shaddock bio bez premca. Raketa je kombinovana radio i IC (infra crveno) vođena. Naime, po ispaljenju, raketa se navodi sa kopna (do horizonta) i na sredini putanje (oko 200 km iza horizonta) primjenjuje se sistem radio vođenja sa aviona ili helikoptera. U završnoj putanji raketa koristi IC navođenje.

Bojeva glava (konvencionalna) iznosi oko 620 kilograma razornog eksploziva i sa tom razornom moći u stanju je da potopi svaki veći brod klase krstarice ili čak nosač aviona. Nuklearna b/g iznosila je 1 kt. Kao što je sada Sunburn (SS-N-22); Shaddock je svojom pojavom 60-tih na zapadu predstavljao strah i trepet, pogotovu što su rakete na sovjetskim brodovima obično bile sa nuklearnim bojevim glavama. Sama raketa težila je preko 2 tone, imala je dužinu nešto veću od 10 metara, sa prečnikom od jednog metra i razmahom sklopivih krila (kao kod rakete STYX) oko 2 metra.

Koliko i kada je JNA nabavila ovih sredstava, nije poznato. Očigledno da je to i onda a i sada strogo čuvana vojna tajna.