Kako je i zašto SFR Jugoslavija de fakto bila štićena od NATO saveza a da zapravo nikada, de jure, nije bila službena članica? Objašnjenje!

Da li je SFR Jugoslavija ikada bila službena članica NATO saveza? -NE!

Da li je na neki skriveni, indirektan način bila štićenica NATO saveza? -Sa velikom sigurnošću bi mogli reći da jeste.

Kako?

Nakon sukoba

Balkanski pakt je bio vojno-politički savez kojega su 1953. godine sačinile Turska, Grčka i Jugoslavija, s bitnim razlogom uzajamne obrane od mogućeg napada SSSR-a. Važna napomena je to da su Grčka i Turska pristupile NATO savezu 1952. godine, dakle, godinu dana prije potpisivanja pakta sa Jugoslavijom.

Ugovor je potpisan 28. 2. 1953. godine u Ankari.

U čl. II. ugovora, “Strane ugovornice saglasile su se da će svaku oružanu agresiju protiv jedne ili više od njih na bilo kojem dijelu njihovog teritorija smatrati za agresiju protiv svih snaga ugovornica, koje će, prema tome u vršenju prava legitimne, individualne i kolektivne samoobrane, priznate članom 51 Povelje Ujedinjenih nacija, pružiti pomoć, individualno i kolektivno, napadnutoj Strani ili Stranama, poduzimajući po zajedničkom dogovoru, odmah sve mjere, podrazumijevajući tu i upotrebu vojne sile, koju budu smatrale potrebnim za efikasnu odranu. Strane ugovornice, uz rezervu prema čl. VII. ovog ugovora, obavezuju se da neće zaključiti mir niti bilo kakav drugi aranžman s agresorom, osim prema prethodnom međusobnom sporazumu.”

Godinu i pol nakon sklapanja obrambenog sporazuma, iste ugovorne strane sklopile su Ugovor o savezu, političkoj suradnji i uzajamnoj pomoći (Bled, 9. 9. 1954.).

Sjedinjene Američke Države su podržale vojni savez dviju članica NATO pakta s komunističkom Jugoslavijom, premda uz snažno protivljenje Italije, koja je s Jugoslavijom bila u lošim odnosima u vrijeme nerazriješene Tršćanske krize (1945. – 1954.). Turska i Grčka su imale sasvim drugačije interese od italijanskih te su se snažno zauzele da do saveza s Jugoslavijom ipak dođe.

Jugoslavenski politički vrh – kojemu su SAD i Velika Britanija dale na znanje da će im pružiti stanovitu vojnu i gospodarsku pomoć potrebnu za opstanak u kontekstu izolacije Jugoslavije od drugih komunističkih država, ali da Jugoslaviju neće vojno braniti u slučaju da ju SSSR napadne – uspio je ovim paktom osigurati vojnu potporu dviju članica NATO pakta, i time posredno čitavog tog vojnog saveza, čije su članice ugovorile da se vojni napad na bilo koju od njih – pa tako i na Grčku ili Tursku – ima tretirati kao napad na sve njih.

Ubrzo nakon sklapanja Pakta, u trećem mjesecu 1953. godine je umro Staljin, te je Jugoslavija odmah bila pokazala da je spremna pomiriti se sa Sovjetskim savezom.

Balkanski Pakt nije nikad bio raskinut, ali je izgubio na važnosti nakon što se Jugoslavija pomirila sa Sovjetskim Savezom 1956. godine: vojna suradnja Grčke i Turske s Jugoslavijom je zamrla.

Potencijalna realnost onog vremena:

Nakon potpisivanja pakta Jugoslavije sa Turskom i Grčkom, zamislite da je neka država (čitaj: Sovjetski savez) napala Jugoslaviju. Šta dalje slijedi? Turska i Grčka se obavezale da će braniti Jugoslaviju, jer paktom je predviđeno da je napad na Jugoslaviju napad na Grčku i Tursku. Turska i Grčka ulaze u rat na stranu Jugoslavije. U međuvremenu, SSSR se sukobljava i sa Grčkom i Turskom a po članu 5. NATO saveza napad na jednu članicu, napad je na sve. Šta dalje slijedi? U rat ulaze ostale članice NATO saveza, što bi, u globalu, izazvalo Treći svjetski rat.

Ali, postavlja se još jedno pitanje, da li bi NATO ipak tako reagovao? A šta ako ipak ne bi? To nećemo nikada saznati.

I na kraju, postavlja se pitanje, da li je Jugoslavija ipak bila članica NATO saveza a da nije bila službeno članica? Sami zaključite.