Jasna Marin: “Majka mi je Muslimanka, otac mi je Srbin. I moje dijete je iz “mješovitog braka” i učim ga da se ne opterećuje nacijama”.
Rođena u spoju velike ljubavi između različitih kultura, današnja stvarnost je smjestila u vlastiti mješoviti brak. Ona, majka, sada svoje dijete uči vrijednostima tolerancije, izbjegavajući opterećenje pojmova poput vjere i nacionalnosti.
Iako je odrasla u Bosni i Hercegovini, prvi put je suočila s etničkim identitetima poput Srba, Hrvata i muslimana tek kada je krenula u školu.
– Prvi put sam se susrela s tim pojmovima vjere i nacionalnosti u osnovnoj školi tijekom rata u Bosni ’91, ’92. Djeca su počela razgovarati o tome, govoriti “ti si Srbin, on je musliman, ovaj je Hrvat.” Bio je to šok za mene. Nisam imala pojma što to znači. Kad sam došla kući, pitala sam mamu što svi ti pojmovi znače. Nitko me nije opterećivao tim stvarima, niti je mama pokušavala usmjeriti moje razumijevanje u nekom posebnom smjeru – izjavljuje Jasna Marin.
Tijekom odrastanja, praznike je obilježavala sa širom obitelji. No, tek nakon rata, praznici su se slavili, ne kao obveza, već kako bi se simbolično označili.
– Obično smo praznike provodili sa širom obitelji i drugim članovima. Prije rata nije bilo toliko naglašavanja vjerskih praznika. Nakon toga smo slavili Božić, obilježavali slavu, ali na moderniji način. Dolazili su moji prijatelji, organizirali smo zabave kod kuće. Nikada nismo slijedili tradicionalni pristup, jer smo slavili kako bismo obilježili, a ne da bismo se opredijelili samo za određeno – navodi Jasna Marin u svojoj iskrenoj ispovijesti za Prva Tv.
“Danas krivimo internet za sve, ali ja mislim da sve polazi od kuće”
– Tada me je najviše pogađalo koliko su djeca mogla biti opterećena i zatrovana takvim stvarima, pogotovo u vremenu prije interneta. Danas često krivimo internet za sve, ali ja vjerujem da sve polazi od kuće – ističe Marin.
Ono što ju je najviše boljelo bilo je pitanje zašto mora razgovarati s djecom o tim stvarima i zašto se i oni moraju informirati o tome.
– Nažalost, ta dinamika ostaje i danas. Bez obzira na nacionalnu pripadnost, svaka vrsta diskriminacije i uvreda ima svoje korijene, a ti često leže u obitelji – zaključuje Jasna Marin.
Borba protiv diskriminacije
Njenog sina, koji ima 11 i po godina, ona ne opterećuje etničkim podjelama. Prema njezinim riječima, trenutno zna samo da je ona iz Bosne a tata iz Srbije, i to je sve.
– Još mu nije jasno u što točno vjeruje, koliko bogova postoji i slično. Ne želim ga opterećivati, ali ga učim o postojanju različitosti i o tome da ne postoji nešto u što mora vjerovati, da mu nitko neće nametati svoja uvjerenja. Naučavam ga da sam odluči što će poštovati i u što će vjerovati – ističe ona.
Kako kaže, od malih nogu je pogođena nepravdom i diskriminacijom.
– Ne podnosim diskriminaciju bilo koje vrste, bilo da je riječ o učionici gdje predajem ili u svojoj okolini, na društvenim mrežama ili u svakodnevnim interakcijama. Kontinuirano se borim protiv toga. Borim se za pravdu od najranijih dana, ponekad na svoju štetu, kako kroz školovanje tako i na poslu. Takve nepravde me duboko pogađaju, a mobing me posebno povređuje. Stoga usmjeravam svog sina da razvija sposobnost prepoznavanja dobrih ljudi od loših – zaključuje ova žena.