ISPOVIJEST KENANA S: ” ’93. godine su mi porodicu protjerali srpski nacionalisti a SPASILA nas srpska porodica.” (FOTO)

Kenan Suljović, koga su kao malog dječaka, zajedno sa porodicom, protjerale srpske snage iz rodnog mesta Trebečaj. Uspjeli su doći do Hrasnice, gdje ih je prihvatio rođak, ali je kuća već bila puna izbjeglica i znali su da tu ne mogu dugo ostati. Stoga se Kenanov otac počeo raspitivati i tražiti drugi smještaj i pronašli su ga kod teta Vasiljke.

„Bio je početak septembra 1993. godine i ulazimo mi na vrata moje tete Vasiljke. Taj trenutak će da me obilježi do kraja života. Od tada počinje naša životna priča. Bili smo protjerani od srpske strane i došli smo da živimo sa srpskom porodicom u najtežim vremenima, kada je zaista bilo teško pronaći neki zajednički jezik na svim stranama. Kada čovjek ima neko svoje dostojanstvno i nešto što ponese od kuće, to ne može ništa da promijeni nikakva politika i nikakve stvari koje se dešavaju u tako teškim vremenima“, kaže Kenan, čija se porodica od samog početka dobro uklopila sa tetom Vasiljkom. Ista su vrata zaključavali, istu hranu jeli, slavili Bajrame i Božiće.

Rastali su se u jeku najžešćih ofanziva koje su se vodile na svim stranama, krajem 1994. godine. Vasiljka je saznala da se u to vrijeme moglo preći preko Vrbanje mosta i otići za Crnu Goru. Odlučila je pokušati.

Kenanov otac joj je pomogao da sredi neke papire koji su joj bili potrebni za odlazak i Vasiljka je otišla za Sarajevo. Tamo je ostala osam mjeseci. Nije mogla da pređe, jer se u Sarajevu situacija pogoršala. Ipak, pred sami kraj rata, uspjela je otići kod svoje porodice u Crnu Goru. A prijateljstvo je ostalo, kao i pisano svjedočanstvo -jedna razglednica bez tačne adrese i jedna ceduljica na kojoj piše “zauvijek prijatelji”.

(6yka.com)