Hajrudin Redžović ponudio bubreg srpskom košarkašu B. Simaniću, da nastavi karijeru! “To je moj roditeljski osjećaj!”

Boriša Simanić, reprezentativac Srbije u košarci, pretrpio je veliku povredu, zbog koje je morao da izgubi bubreg.

To se desilo kada je reprezentacija Srbije igrala protiv Južnog Sudana, tokom koje ga je reprezentativac Nuni Omota, iz suprotstavljene ekipe udario laktom u nezgodno mjesto.

Ljekarska prognoza je da bi on mogao da nastavi da igra i sa jednim bubregom, ali tek kroz nekih 6, 7 mjeseci. Međutim, javlja se onaj momenat nesigurnosti, koji zavisi od organizma ovog mladog reprezentativca jer ne mora da znači da bi se potpuno mogao vratiti košarci.

Čuvši ovu nezgodu, Hajrudin Redžović, iz Sjenice, ponudio se da donira bubreg Simaniću. Svoj apel je objavio na fejsbuku a brojni mediji su prenijeli isti. Kako je naveo Redžović, ima 73 godine i 9 mjeseci, pa ako medicinski uslovi dopuštaju, bio bi donator za Simanića.

Naknadno, napisao je status koji prenosimo u cjelosti (bez ijedne korekcije):

Poštovani novinari,

Ja vas u potpunosti razumijem kada je u pitanju vaš posao i razumijem vašu potrebu da nešto napišete o mojoj ponudi da dam bubreg sa našeg košarkaša Simanića. Ali ja nemam šta, povodom toga, da kažem. Roditeljski osjećaji i osjećaji oficira (pukovnik sam u penziji) koji je život proveo sa tim mladim ljudima, u trenutku kada je javljeno da je ostao bez bubrega, probudili su u meni želju da, ako medicinski uslovi dozvoljavaju, dam tom mladom čovjeku bubreg, jer šta je mojih 74 godine prema njegovih dvadeset koliko. Ja želim da on život provede normalno kao što sam ga, dijelom, normalno proveo i ja.

Prema tome, molim vas ne tražite od mene da bilo kojim novinama ili TV govorim o tome, jer sam to uradio iz srca, a ne da bi neko o meni i mom pstupku pisao. Nikakav publicitet mi nije potreban i neću odgovarati ni jednim novinama i TV kući. Novinaru RTS iz Pančeva, zbog ličnih odnosa, sam rekao ovo što sam ovdje napisao.

Ovim se zahvaljujem na interesovanju svim novinarima i ujedno im se izvinjavam, ali nemam šta da izjavim niti bilo šta da kažem. Znam sigurno da bi veliki broj mojih plemenitih Sjeničana to isto uradio i ne bi želio da se o tome piše. Mi, Sjeničpani, smo od malih nogu vaspitavani da volimo čovjeka i da smo spremni za čovjeka da sve učinimo.

Hvala na razumijevanju.

S Poštovanjem

Hajrudin H. Redžović