Evo kako je Hrvat iz Rijeke dočekao goste iz Beograda. “Dobro došli, braćo moja, Srbi”. (FOTO)

“Dakle, prekjučer, 03.05., počela je jedna divna priča, divno prijateljstvo. Sasvim slučajno sam u jutarnjoj šetnji sa psom naišao na auto s BG tablicama tu kod nas na Kantridi, u Rijeci. Vidim psa pored auta, a kako sam lud za životinjama, morao sam proći i pomaziti ga. I naravno da sam usput dobacio: “BRAĆO, VODITE ME SA SOBOM DOMA U BG”.
Oduševljeno su rekli: “Može, ti u BG, mi ovdje u Rijeci.” Bila su to dva dečka i jedna cura u dvadesetim godinama. Oni su bili iz Bosne, s Romanije (ili samo jedan od njih) a cura je iz Beograda. Kad sam odlazio, samo sam čuo: “BRATE, MOLIM TE. ZNAŠ LI GDE SE NEGDJE IZNAJMLJUJE APARTMAN? MI BISMO HTJELI PRENOĆITI…” Naravno da sam odmah počeo zvati prijatelje, poznanike, angažirao čak i moju mamu, te smo unutar sat vremena pronašli apartman za tu ekipu. Bili su oduševljeni, veseli, odmah su nas pozvali na piće i zahvaljivali se 200 puta. A kome drugom da pomognem ako ne svojoj braći, logično. I tako sam ih prekjučer odveo do tog apartmana našeg obiteljskog prijatelja, on im je izašao u susret i maksimalno spustio cijenu.

Praktički je njima troje naplatio samo za jednu osobu, samo da mogu uživati i imati još džeparca. U razgovoru sa stanodavcem, saznao sam da je oduševljen njima kao što su oni rekli da su oduševljeni Riječanima. Da smo jako gostoljubivi, simpatični i dragi ljudi. I da se sigurno vraćaju svaki mjesec barem po desetak dana dok traje ljeto. Jučer su trebali ići u Trst, no kad sam došao ujutro ih pozdraviti kažu, “BRATE, NIŠTA OD SHOPPINGA, OSTALI BISMO JOŠ JEDNU NOĆ, OVO JE ZA NAS RAJ.” Naravno da nije stanodavcu bio problem, gledao ih je kao svoju djecu. Družio se s njima, s njima i suprugom večerao u dvorištu, zezancija do duboko u noć. Oduševljenje obostrano. I eto, jučer navečer, mi na moru… I odlučio sam da u Bosnu i Beograd ponesu barem dio Rijeke. Mali magnetići s motivima Rijeke sigurno će ponosno krasiti njihove sobe ili hladnjake. I tako se približavao rastanak, jednog od njih nisam uspio nagovoriti da zapliva u duboko, čak ni kad sam mu obećao BUREK SA SIROM.

I da, došao je taj trenutak rastanka. Sjedimo nakon mora u dvorištu kraj apartmana, pričamo, pričamo, vrijeme leti. To je tako kad si u dobrom društvu. Ujutro se dižu u 6:00h, pa rekoh, odo ja da se odmorim. Odmah skaču svi u zagrljaj, izljubimo se, izgrlimo, poželim im sretan put i da se obavezno jave kad stignu da znam da je sve okej. Samo su rekli, vidimo se uskoro, jako brzo ti dolazimo opet. A i ti ako budeš u Bg, znaš kog moraš zvati, TU SMO… Jel ima ljepših stvari od tako svježeg, novog a opet čvrstog prijateljstva? Evo slike mene i moje braće preko grane.”