Ante Tomić: “Evo kako je moja kćerkica rasturila teoriju da su hrvatski, srpski i bosanski i crnogorski različiti jezici!”

Jezik u svakodnevnom životu: Razlike koje djeca lako prevaziđu

Često čujem kako neki roditelji tvrde da njihova djeca, rođena nakon raspada Jugoslavije, ne razumiju srpski jezik. Nažalost, to je daleko od istine i često je samo odraz manjka truda u učenju. Moja mala kći, dok je još bila u prvom razredu osnovne škole, brzo je shvatila razliku (ili sličnost!) između omiljenih crtanih filmova, pa je prepoznala da su Spužva Bob i Sunđer Bob zapravo ista osoba.

Jednom prilikom mi je ponosno rekla: “Hoćeš da ti kažem kako Srbi zovu mrkvu?” Naravno, bez razmišljanja sam odgovorio: “Šargarepa.” Djevojčica je bila šokirana mojim znanjem, jer je smatrala da je otkrila veliku tajnu. Naravno, kao roditelj, morao sam joj dopustiti taj trenutak trijumfa.

Na kraju krajeva, ona je u jednom popodnevu srušila cijelu teoriju o razlici između hrvatskog i srpskog jezika, koju su nacionalisti tako strasno branili. Djeca instinktivno shvaćaju da su te razlike zanemarive, dok se mi odrasli često zapletemo u nepotrebne rasprave.

Svakodnevna realnost jezika

Bez obzira na sve političke i nacionalističke podjele, činjenica je da se Hrvati, Srbi, Bosanci i Crnogorci međusobno bez problema razumiju. Bez obzira slušate li Rozgu ili Karleušu, gledate li “Bitange i princeze” ili “Andriju i Anđelku”, svi se sporazumijevamo na jeziku koji razumijemo.

Dok je televizija često promovirala kulturne emisije u kojima su jezikoslovci raspravljali o ispravnosti pojedinih riječi, publika je okretala kanale na popularne regionalne šou-programe. I dok su nacionalističke snage težile naglašavanju razlika, ljudi su u svakodnevici neprimjetno prevazilazili te prepreke.

Deklaracija o zajedničkom jeziku

Nedavna Deklaracija o zajedničkom jeziku uzburkala je duhove među nacionalistima, iako se radi o nečemu što je očigledno svakome tko ima osnovno razumijevanje jezika. Deklaracija ne poziva na obnavljanje Jugoslavije, već na zdrav razum i oslobađanje od nacionalističkih predrasuda.

Tri decenije nakon raspada Jugoslavije, jezici u regiji ostali su gotovo nepromijenjeni. Bez obzira nazivate li ih srpskim, hrvatskim, bosanskim ili crnogorskim, to su varijacije jednog te istog jezika. Kao što Hrvati i Srbi uživaju u Todorićevim sladoledima, bez obzira piše li na njima Ledo ili Frikom, tako i jezične razlike postaju nevažne u svakodnevnom životu.