ANEGDOTA Oficiri JNA me zaboravili, dok sam im obezbjeđivao mjesto tokom vježbe gađanja. Evo šta sam dobio kao znak izvinjenja.

Evo jedna anegdota iz mog vojničkog života:

Jednog dana oficiri su krenuli na vježbu gađanja i povukli su nas par da obezbjedjujemo mjesto. Postavili su me na neku poziciju gdje nema živih duša, kilometrima daleko od mjesta gađanja. Bilo je malo uzvišenja pa sam ja mogao vidjeti šta se događa. Dali su mi i SDO i vodu i merenu i ostavili me tu, rekavši da će doći za par sati. Kada se gađanje završilo, vidim da se oni trpaju u autobuse i jedan po jedan odlaze, a niko ne dolazi po mene. Kad je posljednji autobus otišao, shvatam da su me zaboravili. Smatram da ću morati pješke doći do prve kasarne koju nađem i zvati ih da me pokupe. Nakon pola sata, vidim jedan autobus koji se vraća. Kao na pola puta do Niša, neko od vojnika se sjetio da nisam tu.

Kao izvinjenje, dali su mi prvoklasnu hranu iz kuhinje. Dobra stara vremena.

Drug Mario Kovačević