ANEGDOTA IZ JNA Poslije zakletve u Banjaluci, prilazi mi otac, moga vojnika, Krasniqija i predaje mi paket, umotan u pak papir.

JNA je bila životna škola svih momaka u SFR Jugoslaviji. Osim što je bila životna škola, bila je puna anegdota. Tako je bila zanimljiva anegdota u Banjaluci, nakon zakletve.

Poslije zakletve prilazi mi otac moga vojnika Krasnićija u živopisnoj albanskoj nošnji i predaje mi jedan pozamašan smotuljak (paket) dobro umotan u pak-papir. Na moje pitanje što je to on odgovara: “Uzmi samo, to je domaća jagnjetina iz mog stada. Sin mi je pričao da si dobar čovek i da si korektan prema njemu pa eto ja ti donio na poklon”. Ja prvo nisam htio to da uzmem i rekao sam mu da to da svome sinu ali on je rekao da je sin dobio drugu polovicu a i desetar iz mog voda mi je stalno poluglasno govorio da to uzmem inače će se stari uvrijediti. Na kraju sam pristao i prihvatio poklon stalno razmišljajući o tom čovjeku koji si je dao toliko truda, zaklao možda svoje najbolje janje negdje u kosovskim brdima da bi jednu polovicu sinu a drugu meni donio u Banja Luku a meni samo zato jer mu je sin rekao da sam dobar čovjek i vodnik. Naravno da smo svu tu hranu koju smo dobili poslije zajednički pojeli. Bile su to prave gozbe za nas, po 2-3 dana cijeli vod nije išao u kuhinju (osim što smo si iz iste kruh donosili).