Bošnjak napisao pismo Hrvatima i Srbima: “Gradimo mostove. Razumijem vašu bol, razumite i vi moju.”

Kao Bošnjak, želim da vam izrazim poruke mira i poštovanja, kako prema sugrađanima, tako i susjedima. Svi smo mi ljudi, svi smo mi od krvi i mesa, bez obzira na naše etničke ili vjerske pripadnosti.

Prošlost ne možemo promijeniti ali možemo iz nje izvući pouke i nastaviti dalje. Ne smijemo zaboraviti šta se desilo, ali moramo naučiti da živimo u miru i poštovanju jedni prema drugima.

Znam da je bilo teških vremena i da se mnogo toga ružnog dogodilo u Bosni i Hercegovini i u regionu, ali sada je vrijeme da se okrenemo budućnosti i radimo na tome da budemo zajedno, kao jedna zemlja, jedan narod. Neko će možda reći da je rano i da nije vrijeme, ali ako nakon 30 godina može neko da kaže da nije vrijeme, onda mislim da ovo društvo nema perspektive osim za pojedince a zna se i koje.

Neće biti lako, to znam, ali mislim da je to moguće. Potrebno je da se trudimo i da razumijemo da smo svi mi ljudi, svi smo mi ljudi i trebamo da radimo zajedno kako bi naša zemlja bila bolja za sve nas.

Ja razumijem vašu bol, ali razumite i vi moju.

I sam sam svjedok tome koliko je ljudi izgubilo živote i koliko je ljudi ostalo trajno onesposobljeno. Vidio sam koliko je ljudi izgubilo svoje domove i svoj dotad uobičajni način života.

Rat je bio nešto što nikada ne bih želio da se ponovi. Iz tog razloga, najveću pouku koju izvlačim iz rata je da se moramo truditi da gradimo mostove, kakve takve.

Mora se naučiti da se ne smije tolerisati netolerancija, da se ne smije dopustiti da se ljudi isključuju i diskriminišu zbog svoje etničke ili vjerske pripadnosti. Mora se naučiti da se ljudi trebaju poštovati bez obzira na to ko su i odakle dolaze.

Rat je pokazao da nacionalizam, svakodnevno mahanje zastavama i pozivanje na mržnju prema drugim i drugačijim vodi u velike tragedije. Stoga, mislim da je važno da se trudimo oko boljitka i da živimo u miru i poštovanju jedni prema drugima, kako bi se izbjeglo da se nešto slično ponovi u budućnosti, što bi vjerovatno i gore bilo nego nesretnih devedesetih.

Zijad B.