Skeč sa terena u JNA. “Spavali mi u onom šatoru “Kozara”, kod Ogulina. I tako, zagalami jedan vojnik u snu, probudi nas pola noći…”
Foto: ilustracija
Sjetih se sad skeča sa terena.
Spavali svi u onom jednom šatoru “Kozara”, negdje kod Ogulina. Neko hrče, neko ružno sanja, raznih zvukova, ali zaspe se, umorni…a skontali smo da ovaj stažo iz Knina ima običaj da priča u snu, ali to je uvijek nešto skroz nerazumljivo.
I tako, zagalami stažo nešto u gluho doba noći, probudi nas pola, ili možda i sve… navalio adrenalin, srce ubrzano lupa jer ne znaš šta se dešava, kakva je galama, gdje su ti čizme, gdje je puška, gdje je baterija….
i skontamo mi onako upaljenih baterija da stažo priča u snu. neki psuju, neki šute, neki dolaze k sebi…ali svi čekamo da završi. Kad u tom času, stažo onako ko zombi kad ustaje iz groba, iz ležećeg naglo u sjedeći položaj… i sasvim jasno, glasno i razgovjetno reče: “hvala na pažnji!” i istog časa opet u ležeći položaj…. i SPAVA!!??
Počeo smijeh u šatoru, ali ne smiješ glasno da ne probudiš oficirski šator… stažo je ispao frik pravi.
A drugi stažo, Slovenac Fink. omalen, ali žilo. Alpinista… i tako ja jednom za njim u njegovu spavaonu, nešto da se dogovorimo oko poligona jer je on bio komandir voda izviđača, kad nigdje njega, prazna spavaona…. gdje nestade, pa sad je ušao, ja ga vidio.
a on progovori negdje iznad moje glave, ljudi moji da nisam vidio ne bih vjerovao, isto spajdermen, uhvatio se prstima za ŠTOK (!!!!!) od vrata, širok možda 2 cm i još stavio noge kraj svojih ruku i tako se drži meni iznad glave. ja fakat neznam kolika snaga u šakama treba da se vlastita težina tako podigne, ali ovo je živa istina…vježba čovjek da ne izađe iz forme…. drugi su nabijali kondiciju u vojsci, a on morao još vježbati da je ne izgubi…
A što se tiče forme i kondicije, svako jutro oko 500m trčanja onda splet vježbi (vrlo brzo sam skontao da se uvijek trči tri kruga i na prvom krugu ustrčim i na BRDM – amfibijsko vozilo – dok prolazimo kraj njih i vratim se na trećem krugu, 5 sati ujutro mrak niko te ne vidi), a svaki mjesec atletika na poligonu, trčanje 1500m, skok u dalj, tarzanka….to se nije moglo izbjeći, ocjenjivalo se.
ne sjećam se svih parametara, ali 1500 si morao onako u uniformi i čizmama pretrčati za manje od 8 minuta, to je bilo teško na početku, ali ubrzo nam je to postalo šala, uglavnom držali smo se na oko 6-7 minuta. skok u dalj čini mi se 3,5 metra minimum, i dok ne preskočiš makar naglavačke neće te popustiti, osim ako ne vide da si fakat smotan, ali to nije preporučljivo jer te onda ka*aju cijeli rok. Tarzanka i ostale prepreke, nisu imali rok, jedini uvjet je da sve pređeš, doduše što prije to bolje.