Priča iz JNA! “Neki Zemunac i ja bili na straži, njemu se išlo u wc a ne smiješ napustiti stražarsko mjesto, za cijenu života, trpi ili u gaće…”

Zemunac i ja bili na izdvojenoj straži. Pošto smo bili stražarska mjesta jedan do drugog priđemo i tako po dva sata pričamo. Izvadili bajonete pa gađamo u drvo. Od neke se njemu pris*alo pa veli, čuvaj ti stražu odo’ je tamo iza grma.

Foto: ilustracija

Ko je bio u vojsci zna da vojnik ne smije napustiti stražarsko mjesto po cijenu života. Trpi ili u gaće. Ode on iza grma i nakon par minuta čuješ ga kako psuje. Nekim slučajem mu ispao bajonet pravo u još vruća, mekana g*vna. Gadna stvar, moraš ga izvaditi. Nekako ti on to nogom izgura na travu pa ga čizmom istrlja i listom sa drveta podigne i vrati u futrolu.

Kad smo se vratili u u logor on zamjeni svoj bajonet sa bajonetom nekog guštera. Kasnije tog dana vidimo maže gušter paštetu tim bajonetom na kruh i jede.

Neke stvari ni do danas mi nisu jasne.

Kako to da na terenu provedeš i po mjesec dana, znojiš se, trčiš, živiš i spavaš u istim gaćama, majici i uniformi i ne smrdiš? Vojska ima neki specifičan miris kao na tonju i mašinsko ulje za podmazivanje ali nikako ne danfa na znoj.

Il onu vakcinu na početku što ti udare pa godinu dana ne dobiješ ni prehladu. Zimi idemo sa kupanja, mokri i mokrih kosa. vani stego minus, vjetar dere sa Prokletija. Spavaona ne može da se ugrije, prozori jednokrilni, ne dihtaju, peć grije ali samo u krugu od dva metra i opet svi zdravi. Ruke na terenu ne opereš po mjesec dana. Jedeš, radiš sve što treba i opet zdrav.

Neko je spomenuo DRNČ (deterđent za razgrađivanje nagomilane čađi). To je bilo sredstvo kojim si prvo natopio dijelove puške nakon gađanja pa kad skineš garež onda čistio sa uljem. Problem je što taj DRNČ nagriza metal i cijevi pa kad se razdužuješ prave to problem što ti je puška nagrižena.

Kao što vidite vojska je obožavala skračenice. Sve se govorilo u skračenicama.