“Ja sam Kosta Cetković, bivši komandant Srpske garde. Tražim Izudina Bajraktarevića, koga sam 1992. god. spasio od “Belih orlova”, nadam se da je živ”. (FOTO)
Kosta Cetkovic, bivši je komandant Srpske Garde, Đorđa Božovića Giške, koji je odlučio da pronađe Izudina Bajraktarevića iz Doboja, ni manje ni više nego rođenog brata čuvene pjevačice Silvane Armenulić.
Kosta je sa svojim borcima naišao na jednu prostoriju u Podnovlju, kod Doboja, gdje je našao pritvorenog čovjeka po imenu Izudin Bajraktarević.
Njegova priča ne ostavlja ravnodušnim i preporučujemo da je pročitate do kraja.
Zbog svoga djela, morao je pobjeći od “Bijelih orlova” u Crnu Goru, gdje i danas živi.
Tekst prenosimo u cjelosti:
“Ovaj događaj se desio 1992 u maju mjesecu.Nalazio sam se na ratištu oko Bosanskog broda u svojstvu komandanta Srpske garde Đorđa Božovića Giške. Naša misija je bila da zaštitimo ugroženi srpski narod, ali sama događanja su nas natjerala da zaštitimo i narod drugih nacija i upravo se to i desilo. Prilikom našeg povlačenja, borci kojim sam komandovao naišli su na jednu prostoriju u Podnovlju kod Doboja, gdje je bio pritvoren čovjek po imenu Izudin Bajraktarević, musliman iz Doboja.
Njega su zarobili neki “Bijeli orlovi” sa namjerom da ga u jutarnjim satima likvidiraju, klanjem i bacanjem tijela u rijeku Bosnu. Po njegovim iskazima, pošto nije dostavio sumu od 1.OOO.OOO maraka, kao uslov puštanja na slobodu. Inače Izudin je bio oženjen sa Dankinjom imao dvoje djece, koji su pušteni prilikom zarobljavanja Izudina, sa obavezom da dostave navedenu sumu za oslobađanje Izudina. Inače Izudin je rođeni brat Silvane Armenulić. U njegovu priču sam povjerovao i riješio da spasim ovog čovjeka. Dajući mu propusnicu na ime od jednog borca koji je ostao kao ranjenik u bolnici u Doboju. Reskirao sam za sebe veliki rizik da budem otkriven i snosim rigorozne sankcije od strane komande. Sa druge strane postojao je veliki rizik da me presretnu “Bijeli orlovi” i da završim u rijeci Bosni, zajedno sa Izudinom. Sa lažnom propusnicom, na ime Izudina sam prešao u Srbiju i Izudina spasio predajući ga sestri i majci u jedno selo blizu Beograda. Iskoristio sam priliku i otišao do ambasade Danske, da prijavim slučaj. Pošto je Izudin tada bio državljanin Danske. Oni su željeli da to objave na TV-u i daju mi neki publicitet. Ja sam tada rekao pred njima i Izudinom da me to ne zanima, niti bilo kakva materijalna nadoknada, samo tražim da mi se obezbijedi iseljavanje u Dansku zajedno sa porodicom, zbog moje eventualne ugroženosti i života moje porodice. Tada mi je sve obećano a nikad učinjeno.
Posle toga imao sam veliki pritisak od strane “Bijelih orlova” i na kraju se morao iz Srbije iseliti u Crnu Goru, gdje i danas živim. Pokušavao sam sa Izudinom uspostaviti kontakt koji je tada živio i nadam se i danas živi u Kopenhagenu. Napominjem, ne kajem se što sam Izudinu spasio život, isto bih i danas uradi, JER ČOVJEK MORA BITI SAMO ČOVJEK. ŽELIO BIH DA SE DANAS SRETNEMO OČI U OČI, JA SAM IDALJE OSTAO ČOVJEK, NE ZNAM DA LI I ON.
POZDRAV I VELIKO HVALA NA RAZUMIJEVANJU.”
Jedan moj skromni prilog. Pjesma koju napisah, iz mog skromnog poetskog dara.
BRAT ZA BRATA
Jovan,Ibro,Mato
kad smo bili mali
u krevetu zajedno spavali
a bracom se zvali
u školi slova učili
cirilicu,latinicu isto
istim putem se vracali
niko nas za vjeru upito
kad stasasmo malo
večerima išli na prela
zorom ranom ustajali
i čuvali stada bijela.
a oni što nam nekad
svečane marame vezali
sad isti oni vladaju
u rat krvavi nas pozvali
svoju čast smo sačuvali
prođe ovaj užas rata
ostali smo,što i bili
ko rođena sva tri brata
čujte dobro rata gospodari
mi braca bili i ostali
časne ljude mi volimo isto
vi čast svoju đavolu dali.
Bog je nama život dao
da budemo dobri ljudi
očevi nam govorili
samo čovjek uvjek budi
mi živimo kao braca
a vjere nam nisu iste
za brata bi život dali
jer duše su naše.čiste
da djelimo dobra svjeta
u zlu svakom pripomoci
dobro dobrim se uzvraca
vremena ce srece doci
ej narode u pamet se
ovaj život jeste zato
da živimo kao ljudi
Jovan,Ibro Mato.
VELIKI POZDRAV IZ KOTORA
Kosta Cetkovic