Komanda ARBiH: “Zaštitite srpsko selo Šašiće, pod svaku cijenu. Srbi su nas u Drugom svjetskom ratu čuvali, mi sad treba da im vratimo.”

Dok ovo srpsko, ali i mnoga bošnjačka sela u njegovom okruženju danas ostaju pusta, svoje odnose u najtežim vremenima mještani objašnjavaju jednostavnim riječima – kad god su bili ratovi, jedni druge smo spašavali.

Foto naslovnica: ratna ilustracija, pogled iznad Goražda

Ratni komandant 2. pješadijskog bataljona 1. drinske udarne brigade Armije RBiH Dževad Adžem ističe da je zaštita sela Šašići bilo i vraćanje duga stanovnicima koji tu žive, jer su i oni u Drugom svjetskom ratu svojim životima spašavali muslimane od četnika. Za odluku da se srpsko selo, u koje su kasnije stigli i Srbi iz Vitkovića, zaštiti pod svaku cijenu, kaže Adžem, najviše zasluga ima prvi komandant bataljona, rahmetli Mujo Peštek.

– On je dao zadatak da moramo čuvati ljude koji s nama žive. Stanovnicima Šašića date su i knjižice ARBiH, što im je možda bila i najveća zaštita, jer maltretirati njih značilo bi navodno maltretirati pripadnike svoje vojske. To je bilo za scenario u slučaju ako bi vojska ARBiH došla iz nekog drugog kraja. Ne treba zaboraviti da je ovo stanovništvo održavalo putne komunikacije, iznajmljivalo tovarna grla za dotok hrane, sanitetskog i drugog materijala s Grepka da bi stanovnici Goražda mogli preživjeti – kaže Adžem.

Himzo Hadžović, koji je u ratu ranjen braneći srpske civile u Šašićima, i danas je policajac u Goraždu.

“Nijedan se mladić nikad nije zabavljao s muslimankom niti je musliman sa Srpkinjom. Poštovali smo se kao familija. Više smo voljeli jedan drugom da pomognemo nego ja Srbinu, a musliman muslimanu. Nekako se to više cijenilo” – priča Jovanović, srpski mještanin, tog sela..