NESTAŠLUK U JNA. Titova Mitrovica: “Nas dva vojnika smo se potukli s dežurnim potporučnikom, pa završili na vojnom sudu!”

Titova Mitrovica VP 8365 majska 89/90, prekomanda Đakovica

Pozdrav svima,

Pozdrav svima,

Bio sam vojnik 1989. godine. Bio sam u 2. pješadijskoj četi, protivtenkovskog voda, moj poručnik je bio Branislav Mihajlović, a desetar Jovanović Saša, mislim. Poslije obuke radio sam u knjižari, a takođe i u komandi stana kao časnik kapetanu Radisavu Krsiću i Ninoslavu Krsiću. Takođe sam proveo neko vreme u kancelariji pukovnika Đorđevića. Za vrijeme policijskog sata, odlazio sam u grad gdje sam podizao poštu za naše vojnike. Kako su se vremena mijenjala, počeli smo odlaziti u grad sa punom ratnom opremom, a takođe se sjećam da smo dobili puno policijskih specijalaca iz Vojvodine te jeseni 1989. godine. Bilo je puno okršaja sa nestašnim momcima, pa su jednom prilikom oštetili milicijski helikopter, koji se teško vratio na heliodrom u kasarnu. Sjećam se da smo imali nekoliko tenkova, BMP-a, vojnu policiju, vod za vezu, artiljeriju i minobacački vod i pješadiju u našoj kasarni. Spavali smo u staroj Austro-Ugarskoj zgradi u kojoj smo se smrzavali te zime i bilo je gadno spavati. Nikad neću zaboraviti 50 km marš u avgustu 1989. godine, crk’o sam kao konj! A da ne spominjem Vaganjiću i kotrljanje po tom brdu… Sanel Tatlić, Salko Halilović, Damir Mustajbašić, Dragan Gavrilović, Sasa Jovanović i Peter Zorc su bili moji dobri prijatelji, uspio sam da kontaktiram samo Mustajbašića, koji sada živi u Austriji. U februaru 1990. godine, veći dio naše generacije je poslan u prekomandu. Završio sam u Đakoviću, u pješadijskom vodu, a moj oficir je bio Goran Medojević, poručnik. Tamo sam sreo Brodarčića, Hrvata sa kojim smo završili na vojnom sudu, jer smo se potukli sa dežurnim potporučnikom jednog jedinog dana kad su nas pustili u grad poslije 7 mjeseci sedenja

U Februaru 1990g. veći dio naše generacije su poslali u prekomandu. Ja sam završio u Đakovici, u pješadijskom vodu a moj oficir je bio Goran Medojević, poručnik. Tamo sam sreo Brodarca, Hrvata sa kojim smo završili na vojnom sudu, jer smo se potukli sa dežurnim potporučnikom jednog jedinog dana kad su nas pustili u grad posle 7 mjeseci sjedenja u kasarni. Eto…