OVO JOŠ NISTE ČULI! Sveštenik SPC iz Mostara, drži liturgiju na ARAPSKOM jeziku! (VIDEO)

Branislav Rajković je ratne 1992., a nakon što su njegovi roditelji poginuli, otišao u Bačku Topolu.

“Esselamu Alejkum. Dobro došli u Mostar. Ja sam đakon Branislav. Volim arapski jezik i pozdrav svima iz Mostara”, nesvakidašnji je pozdrav izgovoren na arapskom jeziku đakona Branislava Rajkovića, rođenog Mostarca kojeg je 1992. rat otjerao iz rodnog grada.

Ljubav prema arapskom jeziku

– Moji roditelji su te ’92. poginuli u selu Jasenjani, sjeverno od Mostara, gdje je naša seoska porodična kuća i gdje smo se sklonili od tadašnjih ratnih dešavanja. Brat i ja odlazimo u Bačku Topolu zajedno s ujakom, prisjeća se Rajković.

U Mostar se vratio 2012. godine nakon školovanja u Novom Sadu i Beogradu.

– Čini mi se da nikad nisam ni napustio Mostar i težio sam da šta god budem da ću biti u Mostaru, da ću se vratiti, ističe đakon Branislav.

Ljubav prema arapskom jeziku počela je upravo tokom školovanja.

– Prvi susret sa arapskim jezikom, ustvari je susret sa živim ljudima, Arapima, uglavnom ljudima iz Sirije. Jer arapski jezik se koristi u čuvenoj Antiohijskoj patrijaršiji i dan danas. Dakle, sva bogosluženja crkve su na arapskom. Međutim, ovdje u kulturnom centru Kralj Fahd u Mostaru to dobiva još jednu dimenziju jer ja arapski učim od muslimana. I kroz arapski jezik upozanjem se i sa jednom islamskom kulturom, priča Branislav.

Nakon savladanih osnova, arapski se začuo i u pravoslavnoj crkvi u Mostaru, a kako to zvuči možete čuti u videu na dnu teksta.

Molitva na više jezika

Mostar sve više privlači mlade iz cijelog svijeta.

– Ukazala se potreba da jektenije (molitve) govorimo, ukoliko možemo, i na engleskom, pa i na arapskom i na svim drugim jezicima. Tako da, samo to bogosluženje na raznim jezicima pored srpskog nije ništa novo. Ali svakako da je arapski posebno zanimljiv, posebno ulazi u uši, i zaista se naši ljudi ne iznenađuju kada čuju za pjevnicom “Ja Rabb-urham” umjesto “Gospodi pomiluj”, ili “Kyrie eleison” i “Lord have mercy”, i tako dalje.

Supruga Tamara i kćerka Hristina su uz Branislava učile arapski jezik.

– I Hristina je paralelno sa srpskim već počela da pjeva sa mnom “Eui, bebubi, tetuti, tetuti…”, nasmiješen priča đakon Branislav i dodaje: “Arapski je čula već u svojoj prvoj godini.”

Branislav smatra da je ključ suživota u Mostaru i drugdje biti okrenut ka dobru.

– Sebe doživljavam prije svega kao čovjeka, onda svakako kao pravoslavnog hrišćanina, kao, čini mi se, nakon ove biološke odrednice nešto najšire, a tek onda vidim sebe i kao Mostarca, i kao Hercegovca, i kao Srbina. Sve je to zaista važno, ali nije presudno, zaključio je za kraj đakon Branislav Rajković.

Video pogledajte klikom OVDJE.

Oslobođenje, RSE