Mješoviti brak na Balkanu – dozvoljena ili zabranjena ljubav? Šta kažu današnji podaci?

Mostar, zajedno s Vukovarom, nekada je bio grad s najvišim postotokom nacionalno mješovitih brakova. Danas se na prste jedne ruke može izbrojati koliko ih se godišnje sklopi.
Nacionalnost supruge Mostarcu Braci Selimoviću nije bila važna. Njemu i njegovoj supruzi Željki bilo je samo važno nešto potpuno drugo. Ljubav. Unatoč tek utihnulim puškama, oni, Bošnjak i Hrvatica, u razrušenom i na sve načine podijeljenom Mostaru, odlučuju zasnovati brak. Njihova odluka nije bila općeprihvaćena u društvu, niti od ‘jedne’, niti od ‘druge’ strane.

Zapratite na instagramu klikom na link ispod, mnogo bi nam značilo i HVALA OD SRCA:

https://www.instagram.com/official.bih.srb.hr.cg/

“Ne kaže se uzalud da ljubav pokreće svijet. Ja sam svoju suprugu Željku birao srcem, a ne imenom i nikada se nisam zbog toga pokajao”, kaže Braco za DW. Ipak, često nije bilo lako živjeti u etnički podijeljenom društvu u rodnom gradu.

“Okruženje i društvo u kojem živimo stvaralo je pritisak i prije mene, a stvarat će pritisak i nakon mene jer smo nazadna sredina i za to ne treba posebna filozofija. To se vidi iz dana u dan i to traje godinama i, nažalost, čini se da tome lijeka nema”, zaključuje on pomiren s ovom činjenicom.

‘Mnogi nisu izdržali pritisak’

Sve ratne nedaće izdržala je ‘miješana’ obitelj Šemsudina Zlatka Serdarevića, Bošnjaka, oženjenog Srpkinjom Jagodom, jer, kako kaže, dijele isti odgoj i okruženje. Ipak potvrđuje da je postotak sklopljenih brakova supružnika različite nacionlanosti jako opao te da je jasno i zašto.
“Međutim, mnogi brakovi nisu izdržali i razvedeni su tijekom i nakon rata, što meni dokazuje da to nisu bili brakovi iz ljubavi nego iz nekih drugih poriva. Iz svog iskustva mogu kazati, ako je ljubav najvažnija onda ne postoji niti jedna zapreka i životno iskušenje, a ovdje govorimo o različitim nacionalnim pripadnostima”, smatra on.
Ističe kako su mladi ljudi danas pod pritiskom okoline i ‘kolektivnog identiteta’, obitelji… “Ali ako je njihova ljubav u tolikoj mjeri prava, mogu otići u drugu okolinu i živjeti. Mislim da većina njih tako i čini i da traže sreću tamo gdje nije ovakav kaos kao što je ovdje”, zaključuje Serdarević u razgovoru za DW.

Pogrešno shvaćena demokracija
I zaista, mnogi supružnici iz nacionalno miješanih brakova tijekom prošlog rata izbjegli su u zapadne zemlje, ali brojni su završili razvodima jer nisu izdržali pritisak rata i svojih etničkih grupa. Nekada je bilo znatno više mješovitih brakova u Mostaru a danas: “Naravno da ima sklapanja brakova gdje su supružnici različitih nacionalnosti, ali to nije u omjeru kojeg prikazuju statistike od prije rata”, potvrđuje za DW Azra Batlak iz Matičnog ureda Grada Mostara.
Aktivist i član Omladinskog kulturnog centra Abrašević, Husein Oručević i sam je u braku s umjetnicom Hrvaticom. Za DW posebno analizira ovu temu i kaže da se u BiH 90-ih ‘pogrešno razumjela’ demokracija. “Demokraciju smo razumjeli da svatko uzima i radi što želi, a secesiju i nerazgovor prihvatili smo umjesto dijaloga i dogovora. Slobodu izbora pretvorili smo u drugi oblik mitomanije: umjesto ideologije kao ‘poklopca’ za socijalističku državu, koja je bila komunistička u pravom smislu riječi, mi smo prihvatili nacionalizam. Dakle, samo je došao drugi ‘oklop’ koji se nadvio u svim sferama, pa tako i u rječniku i ponašanju. Osnove su bile tko je tko, kako se zove, koje je religije itd.”, pojašnjava Oručević.

Putovanje u inozemstvo kao spas
Smatra kako sustav koji danas egzistira u BiH ne podržava razmjenu ideja o naciji i religijama i slobodu izbora te da stoga i ‘drugačijost’ vrlo rijetko dolazi do izražaja. “Stoga su miješani brakovi najviše pretrpjeli. Početkom 90-ih neki od gradova koji su najviše stradali u ratu, bili su prostori u kojima je bilo najviše miješanih brakova, a onda su se oni ili poraspadali ili su ljudi u tim brakovima otputovali u inozemstvo”, smatra on.
Međutim, kaže, oni koji će kao i uvijek sve promijeniti bit će – mladi. “Ta radoznalost koja krasi mladog čovjeka, koja ne podnosi sustavnu zabranu, nešto je što ruši granice. Međutim, u ovakvim sustavima postoje stražari poretka koji su zapravo stražari osovnih, uskogrudnih interesa i ti radoznali mladi najčešće ‘dobiju po nosu’, a tako je bilo i u Jugoslaviji. Dakle, mi ništa novo nemamo. Ali mislim da ćemo doći do vremena kada će biti srušeni zidovi”, zaključuje Oručević uz riječi da nema toga vremena koje nije nepromjenjivo.

‘Preko mosta ljubavi’
Čini se da je to rušenje zidova već počelo, a između ostalog i nedavnom premijerom amaterskog filma u Mostaru ‘Preko mosta ljubavi’ o nesretnoj ljubavi mlade Hrvatice i Bošnjaka. I to u sadašnjosti. Redateljica Kristina Barbarić, Hrvatica, ujedno je i glavna glumica u ovom filmu. Kaže da je inspiraciju za film pronašla u pitanju što bi u BiH bila zabranjena ljubav.
“Po reakcijama publike dalo se zaključiti da sam zaista pogodila s temom. Ljudi su mi prilazili i govorili da sam ih vratila u prošlost, da su slične stvari proživljavali u mladosti”, komentira ona za DW. I ona kaže da je nada i promjena na novim generacijama i vremenu koje dolazi.
“S mladima koji shvaćaju da je jedini način za ugodan i miran život, razbijanje predrasuda na svim poljima, pogotovo kad je riječ o ljubavi, jer ljubav je nešto što se jednostavno dogodi i otkud nam pravo onda dijeliti je na dozvoljenu i zabranjenu”, zaključuje ona.

(http://www.balkanplus.net/)