14-ogodišnja Ema iz Sarajeva napisala esej o mržnji i ratu, pa ODUŠEVILA BALKAN!

Što je to rat? Zašto uopće dolazi do ratova? Što je to mržnja? To su samo neka od pitanja vezana za ovu temu na koja pokušavam sama sebi odgovoriti čitav svoj život, ali nemam uspjeha u pronalasku odgovora.

Naravno, za sve ovo postoji više definicija, ali ja pokušavam naći onu pravu. Kroz ovaj esej ću pokušati pobliže objasniti ove pojmove i nadam se da ćemo osoba koja čita ovo i ja na kraju doći do istog zaključka.
Glavni uzrok rata su nesuglasice. Na jednom gledištu postoje dva različita
promatrača, ali zašto? Živimo u takvom društvu, da bez obzira jesmo li mi nadareni za crtanje, za ples ili možda nešto skroz drugačije, nebitno, nama svima u osnovnim i srednjim školama kroje istu budućnost. Pa kako onda dolazi do drugačijih gledišta? Sve to leži duboko u nama. Bez obzira koliko nas netko drugi usmjeravao na drugi put ili nam govorio kako trebamo gledati na neke stvari i da način na koji ih mi posmatramo nije ispravan, u
nama ipak postoji ono “ja”. Nama nema nitko za pravo govoriti kako ćemo mi živjeti svoj život ili kako ćemo gledati na neke stvari, jer smo mi oni koji kroje svoju budućnost. Možda se sada pitate, kakve ovo veze ima s mržnjom i ratovima. Naravno da ima dragi moji. Sve počinje odavde.

Nelson Mandela je govorio: “Nitko nije rođen s mržnjom, ljudi uče da mrze, zašto ne bi bili naučeni da vole.”

Nas u ovom trenutku zanima prvi dio rečenice o mržnji.
Mržnja dolazi na razne načine. Kod nekih ljudi se mržnja rađa u ranim godinama djetinjstva.
Takvu mržnju u dijete obično usade roditelji koji su već ispunjeni mržnjom. Na kraju ta mržnja ostane u djetetu, ali se ono kasnije može izboriti s njom. Okruženje u kojem neka osoba živi može biti uzrok mržnje u njemu. Nekada su u pitanju samo osobe koje nam govore da ono što radimo nije ispravno i da trebamo postupati kao oni, ovaj oblik mržnje se najčešće javlja kod tinejdžera, ali postoje i slučajevi gdje javne ustanove npr. škole, radna mjesta, vjerski objekti itd. nameću svoja vjerovanja i govore svojim učenicima, zaposlenicima i vjernicima, da sve što neka druga osoba, koja nije dio navedenih objekata, radi je pogrešno. Tu dolazimo do razlika i mržnje prema osobi suprotnih stajališta i gledišta i tu dolazimo do uzroka ratova. Razlike i mržnja. Kroz povijest smo mogli vidjeti da je bilo mnogo
ratova zbog vjerskih, nacionalnih i rasnih razlika kojih i dan danas ima npr. Bliski istok.
Prisjetimo se Drugog svjetskog rata. Zbog čega se on vodio? Zbog vjerskih i nacionalnih razlika. Zbog čega se vodio Američki građanski rat? Zbog različitih političkih stajališta uz koje su bile uključene rasne razlike. Sjetimo se samo robova. Kroz šta su sve oni prošli samo zbog svoje boje kože. Prisjetimo se svih nevino stradalih Bošnjaka, Hrvata i Srba. Koliko ljudi je poginulo samo jer su duge vjere i nacije. Zašto? Zbog mržnje. Zbog glupe i besmislene mržnje.

Dragi čitaoče, voljela bih da ti se zahvalim što si do kraja ostao uz moj esej i štosi želio da vidiš moj način razmišljanja. U ovom posljednjem dijelu bih trebala da dam neki poučan zaključak. Kakav ja zaključak mogu dati? Ja sam samo obično dijete od 14 godina koje još nije u potpunom stanju da razumije sve što se događa u ovom oholom i nehumanom svijetu. Voljela bih da ti samom sebi daš zaključak, da sam sebi kažeš šta si naučio iz svega ovoga što sam napisala. Ne brini, što god mislio o ovome, ja te neću osuđivati.

Esej napisala: Ema Morić

Podržite naš rad tako što ćete na instagramu kliknuti na link ispod i zapratiti nas, mnogo bi nam značilo i HVALA VAM OD SRCA:

https://www.instagram.com/official.bih.srb.hr.cg/