Faruk Hadžibegić: “Da sam dao taj gol iz penala Argentincima, SFRJ se ne bi raspala”.

Faruk Hadžibegić, fudbalska legenda Sarajeva i posljednji kapiten reprezentacije Jugoslavije, ostavio je neizbrisiv trag u historiji ovog sporta. Nekadašnji libero Sarajeva, Betisa, Sochauxa i Toulousea vodio je Jugoslaviju na Svjetskom prvenstvu 1990. u Italiji, što je bilo posljednje veliko takmičenje ove selekcije prije raspada države.

Jugoslavija na Mundijalu 1990 – Zlatna generacija

Jugoslaviju je u Italiji 1990. predvodio legendarni Ivica Osim, a tim su činili neke od najvećih fudbalskih zvijezda tog vremena:

✅ Dragan Stojković Piksi
✅ Zlatko Vujović
✅ Safet Sušić
✅ Robert Prosinečki
✅ Dejan Savićević
✅ Zoran Vulić

Na klupi su čekali buduće legende poput Davora Šukera, Alena Bokšića i Roberta Jarnija. Bila je to generacija koja je imala potencijal za svjetski vrh.

Dramatično četvrtfinale protiv Argentine

Jugoslavija je u četvrtfinalu odigrala epski meč protiv Argentine. Nakon 120 minuta igre, rezultat je ostao 0:0, iako je Jugoslavija većinu utakmice igrala s igračem manje zbog crvenog kartona Refika Šabanadžovića. Tomislav Ivković postao je heroj odbranivši penal Diegu Maradoni, ali u penal-seriji ključni promašaj imao je Hadžibegić, što je poslalo Argentinu u polufinale. Kasnije su izgubili finale od Zapadne Njemačke.

Hadžibegićevo sjećanje: “Bili bismo prvaci 1994.”

Gostujući u podcastu Balkan Rules, Hadžibegić se prisjetio te utakmice i iznio hrabru tvrdnju:

“Da nije bilo rata, Jugoslavija bi osvojila Svjetsko prvenstvo 1994. u SAD-u. To govorim s punim uvjerenjem. Da sam dao gol, prošli bismo u polufinale, a možda bi sve bilo drugačije.”

Govoreći o politici i sukobima, dodao je:

“Gledajući današnji svijet, jasno je da iz prošlosti nismo ništa naučili. Lekcije iz Jugoslavije su zaboravljene – politika želi rat, a ne narod.”

Legenda koja je ostavila neizbrisiv trag

Hadžibegić ostaje jedan od simbola jugoslovenskog fudbala, čovjek čiji je penal mogao promijeniti istoriju. Njegove riječi i dalje odjekuju među ljubiteljima sporta, podsjećajući na talenat i potencijal generacije koja nikada nije dobila šansu da dostigne vrh.