web analytics
Članci

Hrvatica objasnila zašto ne bi mogla zamisliti region bez Bosanaca i Srba. “To što vi radite je genijalno!”

Lucija iz Osijeka je podijelila sa nama svoje viđenje u regionu. Objasnila je zašto region ne bi mogla zamisliti bez Bosanaca i Srba.

Foto: ilustracija

Iako smo kroz istoriju imali dosta nejasnoća, sukoba, uvijek smo se na kraju vraćali zajedničkom interesovanju i nečemu što volimo a to su muzika i humor. Kako kaže ona misao “hljeba i igara…”

Lucijin tekst prenosimo u cjelosti (uz male gramatičke korekcije):

“Bok ekipa! Pišem vam iz Osijeka s nadom da ćete objaviti moju misao vezano za ideju koju promovirate veoma uspješno, koliko mogu da primijetim. Odmah da se ogradim da nisam jugonostalgičarka niti je to itko iz moje obitelji ali sam iz nekog razloga odlučila da vam pišem, da vidim kako će reagirati drugi a i da istodobno kažem što mislim. Mi svi treba da imamo svoje države. Svatko svoju državu voli na svoj način i više nego bilo koju drugu. Ali ne bih mogla zamisliti region i susjedstvo općenito bez Srba i Bosanaca. Da li tko bio suglasan sa mnom ili ne ali Bosanci i Srbi prave najbolji humor i glazbu a uz sve to ih razumijemo u Hrvatskoj i ne moramo da napinjemo moždane vijuge da bismo ih razumjeli. Okej, postoji tu i tamo neka iznimka, ali daj, nećemo sitničariti. Volim i stranu glazbu, hrvatsku pod obavezno, ali nikad nisam sebi mogla objasniti što to Srbi i Bosanci imaju pa da od glazbe i humora prave odličnu stvar da ne kažem genijalnost jer to je ono što mi volimo, što slušamo i gledamo i uživamo u tome, ne? Ne bih mogla zamisliti da ne postoji serija “Lud, zbunjen, normalan”, pa sve one komedije koje Srbi rade odnosno koje su radili kao što je Žikina dinastija i drugo. Pa zamislite da nemamo jednog Čolu, jednu Brenu, jednog Sašu Matića, Dina Merlina, Harija Mata Harija, Miroslava Ilića, Mariju Šerifović… Da dodam i to da mi je drago kad vidim nekoga iz susjedstva u našem gradu ali i ja sam vrlo rado viđena gošća kod njih. Trebali bi da razmjenjujemo kulturna i druga dobra ali uvijek na kraju da se zna gdje je čiji granični prijelaz, čisto da se ne ponavlja kotač sudbine koja je za sve nas bila krvava. Velika potpora za vaš rad, nastavite tako i potpišite me kao Lucija ako se odlučite podijeliti javno. Hvala na odgovoru ukoliko pročitate poruku.”