Bio sam u gardijskoj brigadi na Brionima u JNA. Znao sam da tu neće biti puno spavanja i dosađivanja. Ovo je moje iskustvo…
“Ja sam zapravo trebao ići u Strumicu, i sve je već bilo priređeno za to, međutim par dana prije odlaska na odsluženje vojnog roka dobio sam pozivnicu da se hitno javim u vojni odsjek. Tada su mi ukinuli prethodno rješenje i odredili da idem u VP 9030 na Brionima.
Nikad nisam saznao zašto je došlo do izmjene, jer su takve stvari bile iznimno rijetke. A osobito jer su mi kao alternativu ponudili da odem u Zemun kao protupožarac. Dodatna opcija je još bila da sačekam narednu klasu i onda naknadno odem na odsluženje na neko potpuno treće mjesto.
Kako nisam “netko nečiji” da se za mene kroji vojni raspored, apsurd je još veći.
Sa požarom i vatrogascima nikad nisam imao veze (osim kasnije na protupožarnim uzbunama u Puli), a kad su se spomenuli Brioni, moram priznati da su mi na pamet pale naranče, vinogradi i kupanje tako da je izbor bio brz i lagan.
Istina, po dolasku u VP9030 nisam vidio nikakve voćke, a kupanje je bilo u znoju. Ipak nikad nisam požalio.
Prihvatio sam činjenicu da sam u gardijskoj brigadi i da nema puno spavanja i dosađivanja. To je pomoglo i da vojni rok brzo prođe, ali i da puno toga naučim kao osoba. Vratio sam se kao odrastao i (nadam se) zrela osoba. Stekao sam prijatelje od kojih sam sa nekima i danas u kontaktu, ali stekao sam i lijepe uspomene. Ako vojsku prihvatiš kao takvu i uklopiš se u pravila, onda nema puno negative.
Moram priznati da negativne uspomene nosim samo na mjesto Štinjan u blizini kasarne. Često smo tamo prolazili na putu u Hidro bazu, i u početku mi nije bilo jasno zašto nam ljudi koji polijevaju travu ne žele dati malo vode u čuturicu kad smo pod šljemovima na +30 i kusur. Kasnije smo to prihvatili kao činjenicu i stvorili smo onaj mladalački inat – koji me i danas drži, pa da su nam kasnije ponudili “ptičjeg mlijeka” mi ne bismo uzeli.
Ipak, to je samo jedna mrlja koja inače oslikava da je ostatak bio pozitivan. Radi toga, i danas kada dolazim u Pulu, kao da dolazim kući. Taj grad mi je ušao u krv i pod kožu. Ima neka čarolija u toj Puli. Sama šetnja “Prvomajskom” ili “ispred VPS-a” mi jednostavno napuni baterije i danas kada dođem poslovno u taj grad.”
Drug Goran
Foto: ilustracija