U RATU SE NA SVE MISLI “Srbin sam, muslimani su me u ratu obrezali, ali ne zbog toga na šta ste prvo pomislili…”

“Bio sam dijete, šta dijete zna šta je rat i sve što rat nosi. Otac mi je prisilno otišao u rat i mjesecima nismo uopšte ni znali gdje je, ostali smo majka i ja sami u kući. Svega par srpskih porodica je bilo gdje sam ja živio, krajnje je vrijeme bilo da bježimo jer smo dobili dojavu da će naići ofanziva a to bi značilo loše po Srbe.Oko nas su bile muslimanske kuće.
Teta Zumra (komšinica) je jedan dan došla kod moje majke vidno zabrinuta. Sjećam se da su njih dvije nešto pričale ali majka je zbog nečega bila šokirana a mene je to navodilo na plač.

Zapratite na instagramu klikom na link ispod, mnogo bi nam značilo i HVALA OD SRCA:

https://www.instagram.com/official.bih.srb.hr.cg/


Znala je teta Zumra da će doći mudžahedini u selo i da ako nas zateknu ne spasi nas niko od njih.
Otišli smo kod teta Zumre, nismo imali izbora. Teta Zumra je imala jednu veoma mudru taktiku, pošto je znala da mudžahedini znaju nekad da pregledaju polne organe, da utvrde jel taj neko musliman ili ne, odlučila je da mene obrežu za svaki slučaj.
Majka je pristala, mada… sve je to s velikom dozom nepovjerenja, iskren da budem majka joj nije vjerovala ali nije imala izbora.
Obrezali su me, ja nisam ni znao zašto to rade ali eto. Jedino što se sjećam je kad je doktor rekao “E sad će ti ćuna još više narasti”.Prošlo je nekih 2 sedmice, bilo je sve mirno ali mi nismo mogli u međuvremenu da pobjegnemo. Jesmo mi kod teta Zumre, sve to stoji ali majka joj nije vjerovala i dalje i nakon te 2 sedmice. Teta Zumra me je pripremila da ako dođe vojska da će me zvati Kemalom a ne mojim pravim imenom i da to moram da dobro upamtim što i jesam.
Jednog ljetnog jutra, 5h ujutru začuše se neki pucnji, naiđoše mudžahedini. Došli su kod teta Zumre, ja sav u bunilu. Majka i ja smo bili skriveni u podrumu ali plan je bio ako bi nas i našli rekli bi da smo teta Zumre rodbina, muslimani izbjeglice bez dokumenata iz drugog grada a ako to ne bi upalilo – teta Zumra bi im pokazala da sam obrezan.
Sva sreća, nisu šunjali po tuđim kućama i nisu nas našli. Kada su otišli, uspjeli smo pobjeći na našu slobodnu teritoriju ali za sve to je trebala veza, poznanstvo i dobrota teta Zumre. 
Majka mi često priča kako zbog rata nije dovoljno vjerovala teta Zumri, ali kad nas je spasila tek onda se uvjerila kakva je to veličina od žene. Teta Zumra nažalost nije više među živima ali vječno joj hvala za sve!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *