Priča o generalu JNA, Srbinu, koji je u ratu odbio “čišćenje sela”. Po povratku u komandu je razrešen dužnosti i stavljen u kućni pritvor.

PRICA O SRPSKOM GENERALU


Piše: Ibrahim Pelešić


Evo, ispricat cu mozda najljepsu i ujedno najtragicniju pricu o jednom srpskom generalu koju mi je u Njemackoj kao prognaniku iz Bosne, ispricala cerka jednog Srpskog generala.
Njen otac, po cinu general JNA, radio je prije rata kao diplomata u vise jugoslovenskih konzulata sirom svijeta, ali ga je rat zatekao s vojskom u sumama negdje iznad jednog malenog bosanskog sela u centralnoj Bosni.
Jednog dana dobio je depesu iz Vrhovne komande JNA s naredbom da s vojskom udje u selo i izvrsi ciscenje, sto bi u vojnickom zargonu znacilo: pobij, popali, sve porusi i unisti!? I mada vojnik citavog svog zivota koji je navikao da prima i izvrsava naredjenja bio je zbunjen ovakvom naredbom, ali ju je u prisustvu ostalih oficira, licno predocio vojsci u ne bas uobicajenom vojnickom maniru. Vise je to izgledalo kao da im se izvinjavao, opravdavao, a ne naredjivao.
I vojska je bila zbunjena ovim naglim preokretom. Neki od njih su tiho razmjenjivali misljenja, dok se jedan od njih nije ohrabrio i uz mnogo poteskoca, uspjeo da izrazi svoje cudjenje, u smislu: gospodine generale, pa zar nas jos do juce nisu ucili da smo svi mi braca, Srbi, Hrvati, Muslimani,.. da je JNA narodna vojska, a danas treba da idemo u selo i ubijam svoju bracu neduzne ljude…
I drugi su negodovali i mrmljali, a general ih je strpljivo slusao…
Ostali oficiri su cutali, i vjerovatno cekali naredbu…
A onda se vojsci ponovo obratio general, s ociglednim naporom pokusavajuci da djeluje kao vojnik.

Vi znate da je rat a u ratu djeluju i prijeki vojni sudovi… Ukoliko ne izvrsite naredbu, svaki visi oficir ima pravo da vas strelja na licu mjesta. Ja to necu uciniti, niti mogu od vas zahtijevati da izvrsite ovu naredbu, ali, kao visi oficir mogu i imam pravo da preuzmem odgovornost za svoje odluke i postupke, sto i vama, mimo svih pravila vojne sluzbe, ne zelim osporiti. Na vama je uniforma JNA, nije vasa… nije vase ni oruzje koga imate u rukama… Ono pripada nekome drugome… ali vasa je odluka koju cete morati sami donijeti. Izbor je prost: ili idete zajedno sa mnom u selo, ili odlozite oruzje koje nije vase, skinite sa sebe uniformu JNA kojoj ste do sada casno sluzili, i mozete ici gdje vam je volja….
Vojnici su se s nepovjerenjem zgledali i nisu mogli da vjeruju…

Da, voljno ste… Nakon sto odlozite oruzje, obucu i odjecu, mozete ici gdje god hocete …
I vojnici su, jedan po jedan, i dalje s nepovjerenjem poceli da skidaju uniforme i odlazu naoruzanje, sve dok i poslijednji medju njima nije bio skoro pa kao od majke rodjen.

A sada mozete ici, rekao je general i u stavu mirno, salutirao svojim bivsim vojnicima.
Dok se kolona razgolisenih vojnika JNA udaljavala od sela, general je stajao pored gomile uniformi i naoruzanja prateci svoje vojnike pogledom sve dok nisu iscezli na dalekom horizontu.
Generala su po povratku u komandu razrijesili duznosti i stavili ga u kucni pritvor. Nije smijeo napustati stan, ali je zahvaljujuci svojim prethodnim diplomatskim vezama i poznanstvima, uspijeo da suprugu i dvije cerke otpremi u inostranstvo.
Ubrzo, supruga je obolila i umrla u Njemackoj, kazu od raka, a mozda i od tuge, ko zna. Jedna cerka, moja nesudjena snajka ostala je u Freiburgu, nakon sto smo mi odlucili da idemo dalje, za Ameriku.
Ubrzo nas je posjetila u Americi, ali bez papira nije mogla ostati duze. Vratila se u Njemacku i udala se za papire i nekog starijeg Svabu.
Ne znam gdje je danas, ni ona, ni njena sestra, niti sta se dogodilo sa njenim ocem. Da li je uopste ziv i da li jos uvijek samuje u svom samackom domu negdje na Kalemegdanu u Beogradu!?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *